Budvanski sajam knjiga – Predstavljena knjiga „Od beznađa do nade“ – Razgovori u Parizu

 

 

U neđelju 31. jula 2016. godine, u okviru programa ljetnjeg Sajma knjige u prostoru Jadranskog sajma u Budvi gostovala je Branka Bogavac, publicistkinja i autorka više od deset knjiga razgovora sa umjetnicima svjetskog renomea.
Tema večeri je njena knjiga „Od beznađa do nade“ – Razgovori u Parizu, izdata od strane JU Kulturni centar Bar, 2015.

Društvo za izdavačku djelatnost „M.M. CO“ D.O.O. Budva, vlasnika Milovana Mikulića, je organizator promocije, a moderatorka večeri bila Radmila Krgović, urednica časopisa „Renome“.

U uvodnom dijelu Radmila je izjavila da je knjigu „Od beznađa do nade“ doživjela kao „značenje duge iz Starog zavjeta, a duga je nastala kao sporazum između Boga i planete Zemlje da neće više biti potopa.
Poslije teških momenata, stanja razočarenja, vraćam se uvijek provjerenom prijatelju – knjizi. Vratim se Brankinim razgovorima sa piscima, slikarima, pjesnicima…, čije priče mi vrate nadu. Ova knjiga zahtijeva cijelog čitaoca zbog intenziteta njene sadržine. Vraćam joj se s istim intenzitetom kao Andrićevim „Znakovima pored puta“, koju, gdje god da otvorite, na pravoj ste strani. Iz njenih razgovora sa svjetskim stvaraocima shvatam kako svi oni imaju svoje sumnje i svoja stanja beznađa“.
Radmila Krgović dodaje da je „Brankina energija, hrabrost i umijeće da nam sve ovo predstavi od neprocjenjivog značaja za Crnu Goru i njenu kulturu“.
Njeno djelo govori u prilog činjenici da je Branka za cijelo vrijeme svoga boravka u Francuskoj paralelno živjela i u Crnoj Gori i stvarala za nju, donoseći joj ovako obimne i zanimljive sadržaje najvećih autoriteta svjetske umjetnosti i književnosti.

Opisujući situacije i neobične prilike nastanka ovih tekstova, Branka Bogavac, veoma živo i slikovito priča, dobrim zavičajnim akcentom, ( iako više od 50 godina živi u Parizu) o tome da njeni sagovornici potiču sa više kontinenata, iz jedanaest zemalja i kako je svaki razgovor sa njima posebna životna priča. To je, svjedočenje ljudi o nečem izuzetnom, teškom ili lijepom, što ih čini, kako autorka misli, veoma osobitim i zanimljivim čitaocima.
Za razliku od prethodnih Razgovora u Parizu u kojima su bili zastupljeni samo pisci, ova knjiga obuhvata značajne stvaraoce iz različitih sfera ljudskih djelatnosti kao što su: pijanisti, skulptori, reditelji, režiseri, profesori, sve do klovna i robijašice – vezilje. Zajednička crta ovih priča je u tome da su svi njeni sagovornici „prošli kroz ekstremne situacije u životu, koje se kreću od nacističkog logora, preko opasnosti da će pijanisti da odrežu prste testerom, a profesora istjerati iz zemlje da bi ga lišili jezika.“ Zanimljiva je sudbina robijašice koja provodi osam godina u samici gdje sama smišlja i napamet uči tekstove pozorišnih komade kako bi sve to izdržala. „Svima su te mučne situacije bivale nametnute istorijom dešavanja i političkim režimom jednog vremena“, smatra Branka.

Razgovori obuhvataju vrijeme od 1980. godine do danas. „Prvi put je u u ovoj knjizi objavljen razgovor sa Pasternikovim sinom, Jevgenijem Borisovičem, ili velikim ruskim skulptorom Aleksandrom Anikušinom. Tu se nalazi i izuzetna priča o Pasternakovoj muzi, Olgi Ivinskoj, koja ga je inspirisala pri opisivanju lika Lare u romanu Doktor Živago“, govori Branka Bogavac.

Zanimljivo je autorkino navođenje da je njen brat, novinar Dušan Bogavac, i sam poput stradalnika – svjedoka ove knjige, ukazao na opasnost da jugoslovensko društvo srlja u propast – građanski rat, napisavši o tome i knjigu Kako iz beznađa , Beograd, 1989. „Zbog toga sam ovoj, desetoj po redu mojoj knjizi dala naslov Od beznađa do nade, Razgovori u Parizu, jer u njoj, i pored obeshrabrujućih stranica koje je vrijeme posijalo, ima i onih koji daju nadu u ljepše sjutra“, optimistično poručuje Branka Bogavac.

 

BIOGRAFIJA:

Branka Bogavac rođena je u Virpazaru na Skadarskom jezeru 1937. god. Gimnaziju je završila u Beranama, a romansku grupu jezika na Filološkom fakultetu u Beogradu 1964. Na Sorboni je završila slavistiku 1968. gdje je i magistrirala. Bila je docent za srpskohrvatski jezik na Sorboni-Pariz VIII i dvadeset godina je radila kao profesor u Jugoslovenskoj dopunskoj školi u Parizu. Bila je direktor Kulturnog centra Srbije i Crne Gore u Parizu od septembra 2004 do jula 2006. Orden viteza umjetnosti i književnosti, nagradu koju dodjeljuje francusko Ministarstvo kulture i koja spada u četiri važna odlikovanja Francuske, dobila je 2013. godine.

Više od tri decenije objavljivala je intervjue u Politici, Borbi, Pobjedi, Oslobođenju, Danasu, NIN-u, Oku, Odjeku, Književnoj reviji, Književnoj reči, Književnim novinama, Ilustrovanoj politici, Profilu, Bazaru, Kucnom magazinu, Nadi, Intervjuu, Stvaranju, Sceni, Dami, Mlad Borec… Prevode je objavljivala uSineastu, Sceni, Poljima, Praktičnoj ženi, Pozorištu… Prevela je pjesme Alena Boskea i Žana-Kloda Renara i Mari-Kler Bankar.

Objavila je sljedeće knjige razgovora: Razgovori u Parizu I, Razgovori u Parizu II, Razgovori u Parizu III,Razgovori sa Dadom (2 izdanja, za „Oktoih“ 2001. i Narodni muzej 2013.), Slikarstvo kao neracionalna sreća, Pariski razgovori IV, Razgovori u Parizu V, Crna Gora u Parizu – susreti i razgovori sa crnogorskim umjetnicima.

Likovni umjetnici koji su sagovornici Branke Bogavac jesu i istaknuta imena prvo jugoslovenske savremene umjetnosti, kao Veličković, Mihajlović, Omčikus, Zoran Mušič…, a zatim i crnogorske umjetničke scene: Dado, Filo, Vojo Stanić, Dimitrije, Uroš Tošković, Pavle Pejović, Anka Burić, Dragan Karadžić, Rajko Todorović -Todor, Zlatko Glamočak, Ratko Odalović, Draško Dragaš, Srđan Vukčević, Jarmila Vešović, Drago Dedić…

Među njenim sagovornicima nalaze se i slavna svjetska imena književne scene: Klod Simon, Česlav Miloš, Nadin Gordimer, Eli Vize, Orhana Pamuk, Vargas Ljosa, Mihail Gorbačov (svi dobitnici Nobelove nagrade), Milan Kundera, Horhe Luis Borhes, Umberto Eko, Emil Sioran, Eugen Jonesko, Margerit Diras, Jurij Ljubimov, Amos Oz, Adonis, Ariana Mnuškin, Alen Boske, Žan Luj Baro, Rober Hosen, Danijel Miteran…

Tekst: prof. Zorica Joksimović
Foto: prof. Mirjana Solujić