Otvaranja izložbe skulptura Nikole Smilkova u Modernoj galeriji „Jovo Ivanović”


U subotu, 18. juna 2022. godine u 21 čas u Modernoj galeriji „Jovo Ivanović” biće otvorena izložba skulptura akademskog vajara Nikole Smilkova. Organizatorka izložbe je Tanja Jovetić, viši kustos. Izložbu će zvanično otvoriti mr Lucija Đurašković, autorka teksta u katalogu i direktorica JU „Muzeji i galerije Budve”. U muzičkom dijelu programa će nastupiti učenice petog razreda Škole za osnovno muzičko obrazovanje Budva, Andrea Radović i Kalina Vukadinović, u klasi profesorice Nevene Rosandić. Izložba će trajati do 15. jula 2022. godine.

„U vizuelnoj kulturi, skulptura predstavlja posebnu umjetničku vrstu u kojoj se prepliću i opipljivi realni, i imaginarni parametri čiju suštinu čine masa ili volumen koji podrazumjeva određeni materijal, prostor i sadržaj snažno prepleteni u jedinstvenu neraskidivu nit. U formalno-značenjskom smislu  ona odražava emancipaciju oblika od amorfnosti u oblikovno stanje definisano umjetničkim stvaranjem koncentrisanim na mnoštvo temeljnjih pitanja o biću, emociji, svjesnosti, vremenu, životu, ljubavi, lijepom, vječnom, prolaznom, nestajanju i ponovnom preobraženom nastajanju, kao i, nadasve, pitanje o smislu postojanja i odnosu sa Božanskom, tajnovitom tvorevinom u nama i izvan nas.

I upravo, prolazeći „putem emocija” kroz izložbu skulptura Nikole Smilkova, kao da se vraćamo sebi, svom unutarnjem biću, svojoj božanskoj klici koja nam daje smisao, a samim tim i osmišljava postojanje. Smilkov, svoje umjetničko djelo, kao da je, od samih svojih početaka, tajanstvenim nitima vezao za kultni odnos prema ljudskoj figuri, posebno ženskoj, kao centru mikrokosmičkih dešavanja. Za njegov stvaralačko-kreativni impuls, figura predstavlja, kako intuiranje smisla jednog realno datog oblika, tako i osobenu zagonetku određene materijalne tajanstvenosti kroz koju emaniraju iracionalne dimenzije umjetničkog, koje podrazumijeva i likovno, i psihološko, i duhovno uz osmišljenje bitne dimenzije arhetipskog. Svedena, kubistički pojednostavljena, u diskursu minimalizma, precizno oblikovana forma, odaje, kroz prizmu likovnog, neobično važne, suštinske oznake značenjskog u samom svom sadržaju. Predstavljeni ženski likovi/aktovi, kod kojih nagost ostaje potisnuta pred uplivom izkaza različitih emocionalnih stanja konkretiziranih stavom ili pokretom, ukazuju na univerzalan simbol ženskog principa koji ozaruje mirnoćom, toplinom, nježnošću, ali i snagom, te i iznutra i spolja čini energetsku okosnicu bez koje se ne može; čini uzdah bez kojeg ne bi bilo izdaha. I ne slučajno, realizovane u materijalu kakav je bronza, materijalu duboke simbolike, to je arhetipski simbol ženskog principa koji zrači taktilnom prefinjenošću, mogućom asocijacijom na Veliku majku, na izvor sveg života, princip ispunjenosti bilo da je riječ o tuzi ili radosti, prastaro dijete vremena, suveren svih duhovnih stvari, simbol svih stanja kosmičkog života, slobode i ujedinjenja svih elemenata, i zemaljskih i nebeskih (pognutost ili uzdignutost), osjećajnosti srca (trouglasta forma tijela)  i mudrosti uma (četvrtasta forma glave) koji pokreću čitav univerzum i sadrže ga unutar sebe („Iščekivanje”, „Maštanje”, „Na kraju”, „Sećanje”, „Let uma”). Zato se kompletna izložba Nikole Smilkova može posmatrati i kao izraz jedinstva cjelovitosti, na što nam u malom, a opet velikom, ukazuje na pr. skulptura „Humano srce“. I navedimo A. Marloa: Ma koliko umetnost bila mnogoznačna i iscepkana … u odnosu na kosmos,  ona predstavlja jedinstvo.

U većini slučajeva, predstavljeni nam radovi zrače utiskom upada u neki drugačiji, mističnan i nepoznat svjet, svijet usmjeren ka pokušaju otvaranja moguće novih prostora likovnosti, koji, već odavno, nije samo likovnost po sebi, već likovnost koja angažovano ukazuje i pokreće, svjesni da danas „umjetničko djelo ne znači ono što predstavlja, već predstavlja ono što znači”. Zato, ove skulpture – ti skroviti, tajnoviti svjetovi pored vizuelne i taktilne privlačnosti, emaniraju i neku  omamljujuće smirujuću i neprolaznu emocionalnu toplinu.

Izbjegavajući direktne uzore i osamljujući se, Nikola Smilkov konstantno teži ka ostvarenju svoje autentične i krajnje individualne umjetničke ravni u iskazivanju onog univerzalnog (iako, pokatkad, tajnovito skrivenog), u postojanju svakog bića, čime je obezbjedio sasvim poseban položaj u savremenoj umjetnosti skulpture danas” , navodi se u tekstu kataloga istoričarke umjetnosti mr Lucije Đurašković, direktorice JU „Muzeji i galerije Budve”.

Nikola Smilkov rođen je 1973. godine u Štipu (Makedonija). Diplomirao je na Fakultetu likovnih umjetnosti Univerziteta „Sveti Ćirilo i Metodije” u Skoplju, gdje je i magistrirao 2002. godine iz obasti vajarstva u klasi prof. Dragana Poposkog – Dada. 2012. godine je stekao zvanje doktora nauka na Pedagoškom fakultetu Univerziteta „Sv. Kliment Ohridski” u Bitolju, iz oblasti metodike. Predaje metodiku nastave likovne kulture i vajanja na Fakultetu obrazovnih nauka, Štip. Prisustvovao je na mnogim međunarodnim simpozijumima na kojima je izlagao o monumentalnoj skulpturi. Učestvovao je na grupnim izložbama u Kini, Austriji, Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Srbiji, Bugarskoj, Rumuniji, Turskoj, Francuskoj, Egiptu i Indiji. Tokom profesionalne karijere završio je nekoliko studijskih boravaka, uključujući Cite International des Arts u Parizu i Prima centar u Berlinu, završavajući posjete samostalnim izložbama. Kao nacionalno priznanje za svoja umjetnička djela, Smilkov je dva puta osvojio prvu nagradu za skulpturu „Dimo Todorovski” koju mu je dodjelilo Društvo likovnih umjetnika Makedonije, 2008. i 2016. godine. Dobitnik je i Grand Prix-a i nagrade za skulpturu na Međunarodnom bijenalu akta „Marko Krstov Gregović”, u Petrovcu 2021. godine.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


19 + eighteen =