Na Trgu pjesnika 11. jula, gostovao je jedan od najpoznatijih hrvatskih pisaca, Ludwig Lujo Bauer, koji je po prvi put u Budvi predstavio svoj dosadašnji rad, nagrađeni roman „Zavičaj, zaborav“ iz 2011. godine i poslednji objavljeni roman „Karusel“. Moderator književne večeri je bila Lidija Dujić.
Književno veče na Trgu pjesnika
Ludwig Bauer
Ludwig Bauer rodio se 1941. u Sisku. Diplomirao je slavistiku u Zagrebu, a školovanje nastavio u Bratislavi i Pragu. Bavio se prevođenjem stručnih djela (među njima je i prvi prijevod knjige o kibernetici nа hrvatskom jeziku – J. Bober, Čovjek, stroj, društvo, 1967.) i beletristike; bio je profesor i učitelj u Zagrebu, Londonu i Vašingtonu, glavni urednik izdavačke kuće Globus i književnog časopisa Naša knjiga, analitičar javnoga mnijenja i propagandist, profesionalni vozač, scenarist (epizode crtanih filmova Profesor Baltazar; Televizija UN), istraživač interkulturnih pitanja i kolumnist. Na engleskom jeziku napisao je Pregled aktivnosti Međunarodne agencije za atomsku energiju (Beč, 1996.). Priređivao je i uređivao raziičite knjige (uključujući antologije i izbore školske lektire), pisao predgovore, kritike, recenzije i prikaze.
Prvu prozu objavio je kao gimnazijalac, nа Radiju Zagreb krajem pedesetih, a 1973. dobio je za prvu štampanu priču tada uglednu Politikinu nagradu. Objavio je više uspješnica za djecu: Pamjača Colombina, 1979., Poliglot i pas, 1988., Tri medvjeda i gitara, od 1991. čak devet izdanja, Ronilac bisera, 2000., Istina o gusarskom kapetanu Karvasu, 2001., Vještica Liza Hainburška, 2002., Vila Zelenog jezera, 2003., Morski igrokazi, 2005., Bajkoviti igrokazi, 2005., Krava voli lava (s M. Radnichom), 2005. i Maske do daske (s M. Radnichom), 2006.
Posebno je ugledan kao romanopisac i do sada je objavio jedanaest romana: Trag u travi, 1984., Trik, 1985., Dokaz da je zemlja okrugla, 1987., Biserje za Karolinu, 1997., Partitura za čarobnu frulu, 1999., Prevođenje lirske poezije – Romanetto Buffo, 2002., Don Juanova velika Ijubav i mali balkanski rat, 2003., i u Frakturinu izdanju Kratka kronika porodice Weber, 1990., Zapisi i vremena Nikice Slavića, 2007., Patnje Antonije Brabec, 2008. te Zavičaj, zaborav, 2010. Za roman Zavičaj, zaborav osvojio je prestižnu nagradu Meša Selimović za najbolji roman, nagradu Fran Galović za najbolje književno djelo zavičajne tematike i nagradu Kiklop za najbolji roman u 2011.
Lidija Dujić
Lidija Dujić (1965.) diplomirala je i doktorirala filologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Autorica je basnolikih priča za djecu Plagva (2007.), knjiga poezije Suhozid (2010.) i Agavine kćeri (2012.) te književne studije Ženskom stranom hrvatske književnosti (2011.); suautorica priručnika Lutkokazi (2006.) i Hrvatski jezik u poslovnoj komunikaciji (2006.), udžbeničke serije Hrvatski ja volim (2007. – 2012.) te memorabilija Knjiga o Sunčani i Severu (2010.). Djelovala je kao lutkarska pedagoginja Učilišta ZeKaeMa i članica kazališne skupine Fasade koja se bavila vizualnim teatrom (1993. – 2001.), bila predavačica na kolegiju Lutkarstva i scenske kulture Učiteljskog fakulteta u Zagrebu (2001. – 2004.) i kolegiju Dramske pedagogije na Umjetničkoj akademiji u Osijeku (2011.); urednica u izdavačkim kućama Profil i Mala zvona. Objavljuje književne kritike, recenzije, prikaze i znanstvene radove te održava predavanja i prezentacije posvećene recentnoj književnoj produkciji. U časopisima i antologijama zastupljena je kao pjesnikinja i autorica proza za djecu. Poezija joj je prevedena na slovački i slovenski jezik, a knjige koje je uredila za biblioteku Novi profil lektire i Praporac/Mala zvona nagrađene su Nagradom Grigor Vitez.
Dr Lidija Dujić je predstavila Ludwiga Bauera, ističući da se radi kako o dječijem književniku, tako i o autoru velikog broja novo istorijskih romana. Središnji dio Bauerovog opusa obuhvata devet novo istorijskih romana, koji su započeli osamdesetih godina sa romanom “Kratka hronika porodice Weber”.
Roman “Zavičaj zaborav” je radikalno promijenio sliku o Ludwigu Baueru u hrvatskoj književnosti. Činjenica da je nekoliko romana prvo objavljeno u Sarajevu a tek nakon nekoliko godina u Hrvatskoj, kao i činjenica što je Bauer dobar dio života proveo van Hrvatske, u Pragu, Beču, Londonu, Vašingtonu, uslovile su da u hrvatskoj književnosti postoje određena bijela mjesta. Dr Lidija Dujić napominje da je književna kritika praktično gubila korak sa Bauerovim pisanjem. Istorija književnosti je slijedila književnu kritiku pa je na neki način registrovala ta bijela mjesta, na taj način da Ludwig Bauer nije dio nekih razdoblja ili generacijskih pokreta, nego je u pregledu istorije hrvatske književnosti dobio zasebna poglavlja.
Roman “Zavičaj zaborav” je doveo do toga da je Ludwig Baurer u 2011. godini službeno proglašen književnikom godine. Ključnu ulogu za dobijanje ovog priznanja, imala je nagrada Meša Selimović koja je prva dodijeljena za ovaj roman, kao najboljem proznom djelu u regiji. U obrazloženju ove odluke se kaže da je riječ apsolutno o remek djelu i autoru koji sve nas može naučiti kako se piše roman.
Komentare autora o ovom kao i o drugim romanima možete vidjeti iz video zapisa pojedinih djelova književne večeri na Trgu pjesnika.
FRAGMENTARNI VIDEO ZAPIS KNJIŽEVNE VEČERI
