U nedjelju, 01. jula u crkvi „Santa Marija“, otvorena je izložba „Granice“ Jelene Papović, poznate crnogorske i budvanske slikarke.
Jelena Papović
Jelena Papović je rođena na Cetinju 1975. Djetinjstvo provodi u Budvi, Srednju školu za industrijsko oblikovanje pohađala je u Beogradu, a Fakultet likovnih umetnosti završila je na Cetinju, juna 1997. godine u klasi profesora Nikole Gvozdenovića – Gvozda.
Samostalne izložbe:
– Galerija grada-hotela Sveti Stefan, Budva,1997.
– Galerija “Laza Kostić”, Sombor,1998.
– Galerija “Stari grad”, Kotor,1998.
– Galerija “Centar”, Podgorica,1999.
– Moderna galerija, Budva, 2000.
– Galerija kulturnog centra, Kotor, 2002.
– Galerija “Josip Bepo Benković”, Herceg Novi, 2003.
– Spomen dom Stefan Mitrov Ljubiša, Budva, 2004.
– Galerija “Stari grad”, Kotor, 2006.
– Galerija “Strategie art” centre de l’Art Contemporain, Beograd, 2008.
Učestvovala u kolektivnim izložbama u Crnoj Gori, Srbiji, Makedoniji, Češkoj, kao i u likovnim kolonijama i radionicama.
Njeni radovi se nalaze u Evropi, Americi, Japanu, Rusiji, Australiji i Južnoafričkoj Republici.
Izložba slika Jelene Papović u crkvi “Santa Marija”, počela je izvođenjem performansa. Uz predivne zvuke saksofona, u polutami crkve “Santa Marija”, autorka je sa svijećom u ruci obilazila oivičen prostor u kome se nalazila publika. Hodajući ispred svojih radova, palila je druge svijeće i na taj način pronosila svjetlost i pomjerala granice tame. Pomjerajući mrak, otkrivala je svoje radove znatiželjnoj publici. Nakon kratkog obraćanja u kojem se zahvalila velikom broju ljubitelja umjetnosti što su došli u njen svijet, uklonjene su granice i prisutni su slobodno zakoracili u svijet umjetnosti Jelene Papović.
O izložbi “Granice” autorka Jelena Papović kaže sljedeće:
“Zamišljene linije, ponekad isprekidane, obojene bojom ljubavi i bojom svetlosti, bojom krvi i bojom nevinosti, nekad nas štite, nekad nas plaše, nekad ih gazimo, nekad nemo posmatramo…
Granice u nama i izvan nas.
Gledamo pticu u letu i zamišljamo slobodu… nema za nju granica.
A ja, kao i mnogi drugi koji su odrastali uz more osećam slobodu u vodi.
Na početku beše reč…
pod vodom se ne izgovara…
voda se menja, voda pamti i sluša.
crveno, plavo i belo…”
