U četvrtak, 12. juna 2025. godine, u holu Druge osnovne škole u Budvi održano je još jedno u nizu književnih večeri koje su postale prepoznatljive za kraj nastavne godine. Ovaj kulturni događaj, već tradicionalan, posvećen je učenicima i nastavnicima – stvaraocima i recitatorima poezije, a ove godine bio je posebno obogaćen promocijom zbirke pjesama „Kao sunce kad izlazi“ autora Veselina Veska Milovića.
Organizaciju večeri, kao i prethodnih godina, potpisuje neumorna profesorica Zorica Joksimović, čije zalaganje i predanost podsticanju talenata unutar škole prevazilazi uobičajene okvire. U svom uvodnom obraćanju, profesorica Joksimović pozdravila je prisutne i najavila veče stihova, emocija i iskrenosti. Posebno je istakla osobenost poezije Veselina Milovića, koja, kako je kazala, osim osjećajnosti donosi i dozu duhovitosti, britkosti, pa je ponekad jednostavno “veselinovska”, jer ko poznaje Veselina, zna da iza svake njegove riječi stoji misao i šala i poneki mit i tako ponekad kaže “ne shvataj sve previše ozbiljno, osim poezije”.
Konferans večeri pripao je učeniku Bogdanu Banoviću, koji je svojim zrelim i nadahnutim govorom postavio ton večeri:
„Večeras ne govorimo samo stihom, večeras govorimo srcem. Poezija nas povezuje, spaja generacije. Večeras govorimo istim jezikom – poetskim jezikom.“
Bogdan je potom najavio direktoricu škole, Natašu Radonić, koja se predstavila sopstvenom pjesmom. Iako je, kako je sama rekla, sa strepnjom stala pred publiku u kojoj su bila poznata književna imena, njen nastup naišao je na aplauz i pokazao da se hrabrost isplatila i pokazala ispravnom.
Veče su nastavili učenici, nagrađivani recitatori sa opštinskih, državnih i međunarodnih takmičenja. Njihove recitacije – pjesama iz zbirke Veselina Milovića, kao i onih s kojima su osvajali priznanja – bile su dokaz zavidnog nivoa rada i ljubavi prema književnosti.
Poseban ton večeri dao je i hor nastavnica Druge osnovne škole – Magdijas, čiji se kvalitetni nastupi sve češće čuju i van školskih zidova. Povodom promocije zbirke, uz pratnju hora, prof. Ana Nikezić Martinović izvela je emotivnu pjesmu „Pjevaćemo šta nam srce zna“ (Amira Medunjanin), izazvavši pravo oduševljenje publike.
Nakon ovog emotivnog muzičkog trenutka, svoje stihove publici je predstavila i nastavnica Radmila Rajović, pjesmom „Tražim pomilovanje za nastavnike“, inspirisanom savremenim izazovima koje ova plemenita profesija nosi. Njena poruka o potrebi priznanja i poštovanja učiteljske misije jako dobro je prihvaćena među prisutnima.
U završnici večeri uslijedila je promocija zbirke pjesama „Kao sunce kad izlazi“. Prva je govorila prof. dr Milena Radović Savić, recenzentkinja zbirke, koja je u svom iscrpnom izlaganju analizirala tematske slojeve i poetske nijanse Milovićeve poezije, ukazujući na autentičan rukopis autora. Evo sažetog prikaza njenog osvrta na zbirku.
Nova zbirka pjesama Veselina Veska Milovića “Kao sunce kad izlazi” nastavlja idejnu i tematsku liniju prethodne zbirke “Da li ti je neko reko”, naglašavajući uživanje kao svrhu umjetnosti. Zbirka je podijeljena na četiri tematske cjeline: pjesme za djecu, stihovane basne, ljubavnu poeziju i pjesme koje nose poruke odraslima. Milovićev stil zadržava didaktičku notu, posebno u pjesmama za djecu, koje često nude opomene odraslima, kao u pjesmi “Prvi zubić”.
Pjesme poput “Dogovor” i “Odlazak na selo” karakteriše narativna struktura, emocionalna dubina i detaljan opis seoskog života, uz izraženu nostalgičnost. Autor često koristi humor, ritam i dijalog da djeci približi važne životne poruke, kao u pjesmama “Matematika”, “Bucko”, “Markovi ljubimci” i “Ruke”.
Stihovane basne iz drugog ciklusa, kao što su “Bik i zec”, “Lav i miš”, “Lisica i roda”, obrađuju ljudske osobine projicirane na životinje, ističući moralne poruke kroz antropomorfizaciju. Milovićev pristup basni oslanja se na intertekstualnost, ali i donosi originalan lirski izraz.
Treći ciklus donosi pjesme o ljubavi, često inspirisane legendama Boke Kotorske, kao u “Ljubav Anta i Katice” i “Tre sorele”, iako ponekad forma trpi na uštrb narativnog sadržaja. Pjesme “Mašta”, “Pismo”, “Recept za ljubav” i “Smisao životu daješ” govore o snazi emocija, važnosti srodne duše i iskrenosti u ljubavi.
Četvrti ciklus dotiče ozbiljne društvene teme. “Crna Gora” izražava zabrinutost zbog sudbine države u rukama moćnika. “Porodica”, “Majka” i “Kao ruža kad procvjeta” prikazuju emotivni raspad savremene porodice i zaborav roditelja od strane djece. Posebno se ističe socijalno angažovana pjesma “Nerođena”, koja hrabro govori o femicidu kroz stih.
Milovićeva poezija obiluje ritmom, rimom i zvučnošću, što je posebno važno za dječiju književnost. Njegove pjesme kombinuju edukativni ton, emocionalnu dubinu i savremene poruke, čineći zbirku vrijednim doprinosom savremenoj književnosti za djecu i odrasle.
Na kraju, riječ je preuzeo sam autor – Veselin Vesko Milović. Njegovo obraćanje bilo je istovremeno toplo i dirljivo. Njegova jednostavnost i iskrenost u izrazu još jednom su potvrdile da prava poezija dolazi iz srca i govori svim generacijama.
Evo sažetka njegovog izlaganja.
Dobro veče svima i hvala vam što ste došli i učinili ovu promociju posebnom. Velika mi je čast što večeras predstavljam svoju drugu zbirku poezije.
Zahvaljujem se domaćinu – Drugoj osnovnoj školi i direktorici Nataši Radonić – na toploj podršci i razumijevanju značaja ovakvih događaja.
Hvala horu „Magdijas“ koji je svojim izvođenjem učinio da ovo veče poprimi toplinu i svečanost. Njihovi glasovi već tradicionalno donose poseban doživljaj.
Posebnu zahvalnost upućujem i učenicima čije su recitacije pokazale talenat, hrabrost i ljubav prema umjetnosti.
Jedna osoba bez koje ove večeri ne bi bile to što jesu jeste profesorica Zorica Joksimović – inicijatorka i pokretač ove lijepe tradicije. Godinama predano stvara prostor za mlade pjesnike, ali i nastavnike koji žele podijeliti svoje stvaralaštvo.
Zahvaljujem i recenzentima moje zbirke, jer bez njihovih promišljenih riječi zbirka ne bi dobila svoju punoću i jasnoću.
Profesorici dr Mileni Radović Savić sam duboko zahvalan na posvećenoj i emotivnoj analizi mojih stihova. Njene riječi su bile ne samo podrška već i potvrda da poezija može doprijeti do suštine čovjeka.
Gospodinu Ramizu Hadžibegoviću, autoru, recenzentu, esejisti, izuzetnom književnom kritičaru i čovjeku raskošne riječi i osjećaja za pisanu umjetnost, posebno sam zahvalan na prisustvu. Njegova recenzija dala je zbirci jednu dublju dimenziju.
U svojoj recenziji, Hadžibegović moju poeziju opisuje kao duboko ličnu, misaono bogatu i višeslojnu. Ističe da pjesme ne nude unaprijed pripremljena značenja, već pozivaju na razmišljanje. Kaže da moje stihove ne opsjedaju kosmičke tajne, već ljudska svakodnevnica, istina, kultura i međuljudski odnosi. Poeziju opisuje kao jedinstven spoj igre i zbilje, mudrosti i topline, prošlosti i budućnosti. Prepoznaje da su pjesme pisane slobodno, ali precizno, iskustveno i s jasnom unutrašnjom logikom.
Navodi da su moji stihovi poput čistog ogledala u kojem se možemo sagledati – kao pojedinci i kao društvo. Ističe hrabrost u tematizovanju zaboravljenih vrijednosti, poput doma, obrazovanja, pripadnosti i poštovanja. Govori o sposobnosti poezije da nas i zabavi i uzdrma, da nas iznenadi, ali i oplemeni. Prepoznaje pjesmu kao doživljaj, kao trag uspomene, ali i poziv na buđenje. Njegove riječi da se zbirka čita „dušom djeteta i razumom zrelog čovjeka“ posebno su me dotakle.
Smatra ovu zbirku dragocjenim doprinosom savremenoj crnogorskoj književnosti, koja nas podśeća na vrijednosti koje gubimo. Iznosi uvjerenje da u mojim pjesmama ima „više rečenog nego što pjesnik može da izgovori“, što je meni kao autoru poseban kompliment. Njegova podrška me ohrabruje da nastavim dalje, jer je prepoznao potencijal i autentičnost mog izraza.
Takođe, posebno mjesto u zbirci zauzima pjesma koju mi je poslao dr Zoran Drašković iz Zagreba. Iako je zakasnila za prvu zbirku, postala je sastavni dio ove, ali i pečat jednog dragocjenog prijateljstva.
Saradnja u oblasti književnosti donijela je prijateljstva koja nadilaze književnost – sa Hadžibegovićem, Draškovićem, Borisom Jovanovićem Kastelom, i mnogim drugima. To su vrijednosti koje nadmašuju značaj svake zbirke, svakog stiha i svake recenzije. To je ono bogastvo koje se ne može mjeriti ni sa čim drugim.
Vjerujem da prava promocija počinje tek kad čitalac uzme knjigu u ruke i pronađe dio sebe među stihovima. Zato vam večeras poklanjam primjerak zbirke – neka vas stihovi povedu putem koji možda sami ne biste odabrali. Neka vas zadrže tamo gdje ste možda zaboravili stati i oslušnuti.
Hvala vam još jednom što ste večeras bili ovdje i učinili ovo veče nezaboravnim. Do nekog novog susreta – neka vas poezija i dalje pronalazi.
Na književnoj večeri održanoj u Drugoj osnovnoj školi, prisutni su uživali u emotivnim recitacijama učenika i promociji zbirke pjesama Kao sunce kad izlazi. Veče je ispunilo očekivanja, nadahnulo publiku i pokazalo da ovakvi događaji, iako organizovani u školskom okruženju, prevazilaze njegove okvire. Zadovoljni atmosferom i snagom izgovorene riječi, svi su izrazili želju da se ovakva poetska druženja nastave i u budućnosti.
Be the first to comment