U organizaciji NIP ART PRESS iz Budve, sinoć je u press centru hotela TRE CANNE u Budvi, održano književno veče, poznatg crnogorskog pisca TODORA ŽIVALJEVIĆA – VELIČKOG.
Gvorići o tri njegove knjige, “Metohija, “Molitva za moj rod Velički” i “Zboravu uprkos”, prof. dr SINIŠA JELUŠIĆ je kazao, da za razliku od ranijeg postmodernističkom postupku, Živaljević se vraća nečemu što je suština koja nesumnjivo ide ka teologiji i teološkoj antropologiji. Sve tri knjige, duboko su povezane i u njima dominira žanr molitve, što je veoma važno. Znači, on prati duhovnu tradiiciju srpske srednjovjekovne literature u svom najvišem pojmu i nakon jednog kruga, nastupa sa novim stavom oskarene saosjećajnosti. On se sada pokazuje, putem jedne ispovjedne retrospektive i ulaska, nesumnjivo i bez ostatka, u srpsku duhovnu religioznu tradiciju, istakao je profesor Jelušić.
Pojašnjavajući, u čemu se ta geneza i taj kopernikanski preokret u njegovom postupku zasniva i polazi, Jeušić kaže, da je riječ o tome, što je Todor Živaljević rođen u Peći, nedaleko od Pećke patrijaršije. Ili, kako kaže Živaljević, Peć i Velika, kroz suze i smeh, žive u mojoj podsvesti, kao san, koji je neko drugi sanjao za mene i upućuje me na to, odakle sam došao i kuda idem, a to je veoma važno, naglasio je prof. Siniša Jelušić, ističući, da veza sa Pećkom patrijaršijom putem tajne rođenja, dobija za njega, gotovo mističko značenje. Ovdje imamo i nešto što je neupitno tragično. To je gubitak tog sakralnog prostora i to nema veze sa nacionalnim osjećanjima, već onaj, ko ima osjećanje za duhovnost, on mora taj prostor Pećke patrijaršije, kao remek djela srednjovjekovne arhitekture, doživjeti na najdublji način, kaže Jelušić. Još ako vidite, da su sada kod njega žičane ograde i da vas prate naoružani vojnici, a vi se pitate, da li ćete tamo moći da uđete, onda je to najdublje tragično osjećanje, što je sve za Todora, još više bolno. Iz tog osjećanja, pjesnik posvećuje svoje stihove svom zavičaju i selu Velika, koje je šest puta paljeno i, a o zlodjelima prema tom stanovništvu i tragičnim žrtvama, još se priča.
Treća, najdublja osjećajnost pjesnika, koju on oblikuje u svojim pjesmama u ovim knjigama, jeste nesumnjivo, bezdušno bombardovanje mjesta Murino, gdje je u tom zločinu, stradalo šest ljudi, od kojih troje djece. To jeste duboko tragičan doživljaj proističe, što je veoma bitno, jedno duboko religiozno osjećanje, kazao je Jelušić.
U okvirima tih religioznih poetika, dakle duhovne poezije, koja ima tu vezu sa trancedencijom, Živaljevićeva poezija zauzima veoma značajno mjesto. Njegova pjesma nastaje na toj najdubljoj osjećajnosti, bolu i tragičnosti, uvijek je u nekoj vezi, kako i sam pjesnik govori: uvijek je u nekoj vezi sa sjećanjem i pamćenjem, kazao je pored ostalog, govoreći o knjigama Živaljevića, prof. dr Siniša Jelušić.
Todor Živaljević Velički, rođen je 1950. godine u Peći, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Diplomirao je na grupi za jugoslovensku i opštu svjetsku književnost, na Filološkom fakultetu u Beogradu, a čitav radni vijek, proveo je u prosveti.
Do sada je objavio 16 zapaženih knjiga, koje su nagradjene, brojnim književnim nagradama, kao što su: nagrada “Risto Ratković”, “Marko Miljanov”, “Mihailo Lalić”, “Ćamil Sijarić”, “Radovan Zogović”, “Pečat”, “Vidovdanska povelja”, i mnoge druge. Zastupljen je u antologijama za poeziju i kratku priču, kao i u Antologiji dobitnika nagrade Marko Miljanov.
Poezija i pripovjedaštvo Todora Živaljevića Veličkog, prevodjeni su na ruski, engleski, njemački, bugarski, makedonski i italijanski jezik.
Pored pisanja, bavi se i slikarstvom, saopšteno je iz budvanskog ART PRESS-a.
Be the first to comment