U organizaciji Narodne biblioteke Budve u poneđeljak, 10. septembra 2018. godine, predstavljena je knjige „Magi: kao da je bila nekad“, jednog od najuticajnijih rok novinara Jugoslavije, Dušana Vesića.
Na promociji je o knjizi govorio dr Predrag Zenović. Njegov prikaz knjige „Magi, kao da je bila nekad“ prenosimo integralno.
Da štivo koje sadrži knjiga Dušana Vesića „Magi, kao da je bila nekad“ nije samo brižljivo skupljena hronika, omaž prijatelju i lični dijalog sa svojom generacijom, nego literatura vidi se u odmjerenosti stila, jasnom hronotopu jednog grada i vremena, kompoziciji i strukturi djela. Zato se ova priča o Magi Stefanović može čitati i kao roman, čiji je tragičan kraj, kao i kraj svake urbane legende, toliko puta ispričan lažnom, petparačkom literaturom i žutom štampom.
Žena je vječna inspiracija literature, a „vječito žensko“ je u Vesićevoj knjizi i tajni narator i glavna heroina. Kako je i sama govorila da je uvijek „žensko u teškom i teskobnom vremenu koje ćemo uvek zvati muškim“ iako je „draga planetica ženskog roda“. Magi je bila žena jednog patrijarhalnog porodičnog habitusa, jednog rock’n’roll sastava koji su po „defaultu“ bili muški a i bavila se profesijama, kao diplomirana arhitektica i pijanistkinja, koje se nerijetko pripisuju muškarcima. Zato je vrijedno ne zaboraviti da je bila žena, i to Vesić lijepo označava naracijom, jer je žensko viđenje i života i umjetnosti katkad moglo biti spasonosno. Nažalost, nije. Ni njoj, ni njima, ni nama.
Dubina sociološkog i psihološkog uvida koju Vesić primjenjuje svjedoči o želji autora da disecira proživljeno vrijeme, trezveno i racionalno. Da dokumentuje jedan svijet, da ga u stvari iznova kreira i tako stvorenog misli još jednom. Ovo je roman o ženi roman o gradu roman o rock-u o novom talasu ali i roman o Jugoslaviji. Zemlji EKV-a, posljednjeg jugoslovenskog benda. Ekatarina Velika je tako metafora jednog vremena, jednog državnog projekta njegove vanserijske kreativnost i neobjašnjive destrukcije.
A veze Budve i EKV-a su, kao i svaka rezultanta sudbinskog, začudne u svojoj pojavnosti. Na „Pjesmi Mediterana“, muzičkoj zabavi naše rane tranzicije, desio se posljednji koncert EKV-a. I danas se na Youtube može čuti „Anestezija“, otpjevana tog avgusta 1994-e godine, koja kao da je nagovijestila umrtvljeni bol umirućeg pjesnika, zemlje i vremena u tragici ličnog i tragici „sveopšte istorije beščašća“. Druga veza sa Budvom je vremešnija. Margita Stefanović je sa profesoricom Arhitektonskog fakulteta u Japanu osvojila nagradu za projektno rješenje paštrovskog sela Reževići. U vremenu opšte graditeljske devastacije, kao da imamo motiv više da o Magi govorimo u Budvi.
Magi je EKV-u dala i boju i zvuk i ukus i miris. Nema sumnje da je EKV bio kontrakulturni pokret, naslonjen na svjetsku modernu, jugoslovenski modernizam, univerzalne kodove, asocijativnu poeziju i slovenski prapočetak, kakav srećemo u poetici Rastka Petrovića. Weltsmertz, spleen i sinesteziju suprotstavili su kulturi etatizma, partizma, soc-realizma i banalnosti. Vesić govori o vremenu kojeg sve manje ima u sjecanju, u kulturi koja nalazi nove kodove i obračune sa masovnom i mainstream kulturom. Zato je ova knjiga dragocjena, kao svedočanstvo jednog vremena. Ali i kao dugo očeikavana pravda prema talentu i djelu Magi Stefanović. Ako je njena sudbina „najljepši i najtragičniji rekvijem sa beogradskog asfalta“, onda je taj rekvijem svih ovih godina tražio svoj literarni oblik i našao ga u knjizi Dušana Vesića „Magi, kao da je bila nekad“.
Be the first to comment