Vlado Đ. Duletić
Još jedna drevna maslina u Ivanovićima
Maslino drevna, vilo primorkinjo,
U granju ti dišu grudi pokoljenja,
U njedru ti bdiju mir i harmonija,
U ranama sniju vihorna stoljeća.
(Čedo Vuković)
Mainsko selo Ivanovići kod Budve prepoznatljivo je – pored ostalog – po gorostasnoj Veljoj maslini, koja spada među šest najstarijih maslinovih stabala na svijetu. Ona je – odista – veličanstvena po svojoj drevnosti i monumentalnosti, kao i po brojnim kvrgama, u kojima su smješteni ne samo vjekovi, već i milenijumi. Starija je – čak – od Hrista. Potiče još iz doba Ilira, prastanovnika Balkana. Prije dvadesetak godina proglašena je za spomenik prirode.
Međutim, na području ovog sela, koje se nalazi u neposrednom zaleđu Bečićke plaže, postoji veliki broj drugih, veoma starih i impozantnih maslina. Jedna od njih je – svakako – i maslina u Toljen dolu, koja je, kao i Velja maslina, u vlasništvu Mirka – Slobodana Ivanovića. Treba reći da se u ovom Mirkovom toljendolskom maslinjaku nalazi 104 korijena starih maslina, čija se drevnost procjenjuje na više od hiljadu godina.
Kao što je poznato, Mirko je jedan od onih naših vrijednih domaćina – pregalaca, koji je čitavim svojim bićem posvećen uzgajanju i održavanju maslinovih zasada. Svakodnevno se „druži“ sa svojim maslinama – čisti i kosi ispod i oko njih, orezuje ih, kupi njihove plodove, proizvodi ulje… Osim toga, Mirko je nemjerljivo doprinio promociji i valorizaciji Velje masline, koju za vrijeme turističke sezone obilaze brojni turisti i drugi posjetioci.
Obnovio je i stari mlin koji se nekada, uz upotrebu volova koji su vukli kameni žrvanj, koristio za meljavu maslina. Razumije se, mlin više ne služi svojoj osnovnoj namjeni. On je danas pretvoren u etnografski muzej, u kome se čuva sva tradicionalna oprema za dobijanje maslinovog ulja. Nakon obilaska Velje masline, turisti obavezno posjete i ovaj mlin, kako bi se upoznali sa nakadašnjim načinom prerade maslinovog ploda u tečno zlato (ulje).
Po svojim karakteristikama, Toljendolska maslina mnogo ne zaostaje za Veljom maslinom. Njen obim u korijenovom vratu iznosi oko 11 metara, dok je zastupani obim kod Velje masline 12,5 metara. Iako nije zvanično proglašena, ova maslina se – isto tako – može smatrati svojevrsnim spomenikom prirode.
Kroz minule epohe, preživjela je burne događaje i još je tu. Pomoću svojih „lavljih kandži“, duboko zarivenim u zemlju, stoljećima crpi potrebne životne sokove.
Prkosno se opire suši, olujama i drugim nedaćama, kojih je ovdje – u kolopletu istorije – bilo napretek. Iako je maslina simbol mira, pod njenim krošnjama mira je bilo veoma malo. Češće su pojave bili ratovi, patnje i stradanja, koja su joj se duboko urezala u njeno kvrgavo i čvornovato stablo.
Kao što je nedavno objavljeno, na osnovu dendrohronološke analize uzoraka uzetih sa 50 maslina sa područja barske i ulcinjske opštine, koja je obavljena na Šumarskom fakultetu Univerziteta u Istanbulu, utvrđeno je da je Stara maslina na Mirovici kod Bara stara 2.240 godina.
S tim u vezi bilo bi zanimljivo kakav bi rezultat bio da je predmetna analiza obuhvatila i maslinova stabla sa područja drugih opština na Crnogorskom primorju (Budva, Tivat, Kotor i Herceg-Novi). Svakako, konačni poredak – prema kriterijumu drevnosti – imao bi drugačiji izgled. Možda bi ovako utvrđena rang lista pokazala da i od Stare barske masline ima starijih maslinovih stabala na našem Primorju.
Iz tih razloga bilo bi nasušno da se, na bazi sveobuhvatne dendrohronološke analize, ustanovi starost Velje i Toljendolske masline, kao i drugih drevnih maslina na Crnogorskom primorju. Time bi obezbijedili ravnopravni tretman svih starih maslinovih stabala, što bi rezultiralo kvalitetnijem rangiranju njihove drevnosti.
Razumije se, sve dok se to ne desi imaćemo samo polovične pokazatelje o starosti maslina na našem Primorju. To – međutim – neće spriječiti Mirka Ivanovića da, sa još jačom voljom i pregalačkim žarom, nastavi angažman na održavanju, zaštiti i svestranoj valorizaciji svojih maslinjaka, koji broje oko dvjesta starih maslinovih stabala.