Sadržaj preuzet iz:
Kada sam prije dvadesetak godina posjetio ostrvo Kapri u Italiji, razgledao njegove prirodne ljepote i znamenitosti, nijesam se uzdržao da ne postavim pitanje italijanskom vodiču -domorocu, koji je sa velikim nadahnućem i erudicijom pričao o ovom čudesnom kraju: “Gospodine, recite nam kada je na ostrvu počeo da se razvija turizam?” – “Ima više od dvije hiljade godina! Tu su dolazili na odmor rimski imperatori i drugi velikodostojnici, tokom vjekova posjećivali su ostrvo i boravili na njemu ljudi iz mnogih zemalja svijeta – mi se time ponosimo”, – dobio sam odgovor.
Italijan je zaista bio u pravu! Kapri ima veoma povoljan geografski položaj u Mediteranu i vjekovima je bio oaza mira, mjesto za odmor, rekreaciju i razonodu. Ko li sve od znamenitih ljudi iz svijeta nije boravio na ovom ostrvu. Ima li osnove da i mi u drevnoj prošloti Budve tražimo početke turizma?
Ako turizam tumačimo u njegovom izvornom značenju (fr. tour obilazak, putovanje, tourisme) kao putovanje radi zabave, zadovoljstva, naročito pješke, (M. Vujaklija: Leksikon stranih reči i izraza) onda početke ove danas globalne ljudske aktivnosti i na našem prostoru možemo tražiti i naći još u antičko doba. Povoljan geografski položaj, ljepote, atraktivnosti i očuvanost prirode, bogati resursi biljnog i životinjskog svijeta, sa klimom pogodnom za život i odmor – sve to Budvanska rivijera imala je u antičko doba i ima i danas, te je i po toj osnovi bila i ostala privlačna za ljude sa strane da je posjećuju i da se odmaraju u njoj. Antički čovjek aristokratskog porijekla, pomorac, trgovac, filozof, picac, državni služebnik, velikodostojnik, bilo da je bio Feničanin, Grk, Rimljanin, sve jedno, imao je sredstava, živio na visokoj nozi, putovao po Mediteranu i šire, otkrivao i osvajao nove predjele i zemlje, jednom riječju koristio je blagodeti prirode i zadovoljavao, pored ostalog, i svoju znatiželju za upoznavanje do tada njemu nepoznatog svijeta. Zar ostaci otkrivenog ljetnjikovca, takozvane “Villa rustice” u Petrovcu na moru, koji je vjerovatno pripadao nekom rimskom velikodostojniku ne govore u prilog ovoj tvrdnji.
Pisana svjedočanstva ostavili su pisci i istoričari stare Grčke i Rima, a bogati arheološki materijal iz budvanske nekropole i drugi nalazi na terenu Opštine govore o antičkoj Budvi kao mjestu gdje su se ukrštale stare civilizacije i kulture: ilirska, grčka, rimska, keltska i u srednjem vijeku slovenska, koja je postala i dominantna. Grčku Tebu i Budvu povezuje mit o Kadmu, sinu feničanskog kralja Agenora i kraljice Telefose. Prema pisanju grčkog pisca Stjepana Vizantijskog, koji prenosi vijesti Filona iz Bibla-Kadmo, vladar i osvajač Beotije, protjeran iz Tebe, zajedno sa svojom ženom Harmonijom, našao je utočište kod ilirskog plemena Enheleja, koji pod njegovim vođstvom pobijede Ardijeje i njega proglase za kralja Ilirika. Legenda kaže da je u ilirske zemlje Kadmo stigao volovskom zapregom, zaustavio se pod brdom Spas i osnovao Budvu. Ime je, navodno, i dobila po njegovim volovima (bous – na grčkom: vo).
Dakle, Budva svoju antičku istoriju temelji na pisanim izvorima i arheološkim nalazima koji sežu pet vjekova prije naše ere, a njeno osnivanje, hiljadu godina ranije i vezuje se za legendu o Kadmu, jednu od najpoznatijih iz grčke mitologije. Pseudo Skilak – iz sredine 4. vijeka prije naše ere navodi Budvu, koja sigurno nije bila grčka naseobina, nego važni autohtoni emporij u kome se osjećao grčki uticaj i prisutnost grčkog poslovnog svijeta, koji je tu nalazio priliku da posreduje u razmjeni dobara između domaćeg i stranog svijeta, o čemu svjedoče primjerci izvanrednog helenističkog zlatnog nakita nađenog u budvanskoj nekropli. (Rendić-Miočević Duje: Budva i Gorica, dvije etape helenističkog importa na istočnom Jadranu,- Glasnik SANU, knj. 12, sv. 1,1961). Rimski pisac Plinije, koji je putovao Jadranom u prvom vijeku naše ere i glavni je izvor za poznavanje topografije gradova uz obalu, opisuje Buthuu kao rimski municipijalni grad, koji je igrao važnu ulogu u ilirskom društvu (Mate Suić: Antički grad na Istočnom Jadranu, str. 87,114). U drugom vijeku n.e. čuveni helenistički astronom i geograf Ptolemej na svojoj geografskoj karti Jadrana navodi i grad Budvu.
Zalažemo se, da i mi u turističkoj propagandi Budvanske rivijere, povezujemo antiku sa današnjicom.
*) Izvod iz rada “Turizam na Budvanskoj rivijeri između dva rata”.
DRŠTVA I ORGANIZACIJE IZ OBLASTI TURIZMA(1)
Društvo za promet stranaca
Iduće godine navršiće se sedamdeset pet godina od kako je u Budvi 1922. godine formirano Društvo za promet stranaca, a iste godine i u Herceg-Novom formirano je Društvo “Orjen”. To su dvije prve društvene organizacije iz oblasti turizma u Crnoj Gori. Jubilej vrijedan pažnje, zaslužuje da se obilježi na republičkom nivou. To je istovremeno i naš predlog ovome skupu, da se usvoji kao jedan od zaključaka.
Budva: Stari grad – panorama
Mada dokumentacija o radu Društva za promet stranaca nije kompletna i nema osnovnog dokumenta o njegovom osnivanju, iz drugih se akata da sa sigurnošću tvrditi da je društvo otpočelo sa radom u januaru ili februaru 1922. godine. Prvi dokumenat koji to dokazuje potiče od Političkog izloženstva Budve br. 511 od 15. februara 1922. godine kojim se dozvoljava Društvu za promet stranaca da može organizovati zabavu predviđenu za 18. februar 1922. godine (AB, DM). Aktom broj 166 od 8. juna 1923. godine Društvo za promet stranaca obavještava g. Davida Ljubišu, trgovca iz Budve i budućeg dugogodišnjeg predsjednika Opštine Budva, da je Skupština članova Društva, rješavajući njegovu usmenu ponudu, dana 7. juna 1923. godine primila ga za redovnog člana. “Članarinu za 1922. i 1923. dužni ste da u najkraćem roku uplatite, jer u protivnom nećete biti smatrani članom” – kaže se u obavještenju. Akt su potpisali: predsjednik Društva doktor A. Mikolašek, ljekar u Budvi, po nacionalnosti Čeh; tajnik Jovo Dapković, trgovac, blagajnik Milo Rađenović, posjednik. Sačuvana dokumenta o radu ovog turističkog prvijenca na Crnogorskom primorju pokazuju da je Društvo imalo ambicija da postane glavni propagator i organizator razvoja turizma u Budvi. Vidi se to i po broju akta u djelovodnom protokolu Društva za prvu polovinu 1923. godine, kojih je bilo preko 150. Najviše je tome doprinosio predsjednik Društva svojom aktivnoću, vizijom i smislom za organizaciju. Opštinskom odboru, koji je bio obuzet rješavanjem problema obezbjeđenja ishrane za stanovništvo, opštom nestašicom i siromaštvom, odgovaralo je da Društvo preuzme poslove oko tursitčkog prometa, koji je nekoliko godina poslije rata počeo da se razvija. Opštinski odbor je pozvao Društvo da delegira tri člana u Odbor “radi zajedničkog i bratskog rada, kao što je to uvijek i bilo”. Na skupštini Društva, koja je tim povodom putem javnog oglasa sazvana 17. aprila 1923.godine u Hotelu “Balkan” pozvani su građani da dođu i da izaberu članove “za dobrobit i napredak naše opštine”. (AB,DM/23). Na planu uređenja grada i poboljšanja higijene, Društvo je putem oglasa upozorilo građanstvo da će u roku od tri dana komisija Društva vršiti pregled čistoće grada. Zahtijeva se da se uklone svi predmeti sa ulica: građevinski materijal, kamenje i dr. Ako to ne učine globiće se a stvari ukloniti za račun vlasnika. Apeluje se da građanstvo pazi na čistoću, da obitelj kupi smeće, papir i dr. u jedan sanduk, koji će dnevno opštinski smetlar, dajući znak zvoncem doći i dignuti… Strogo se zabranjuje i pranje na česmama… (br.106,5. maja 1923. AB,DM). U aktu kojeg je Društvo uputilo 18. aprila 1923. godine Lučkom izloženstvu Budva, pored ostalog stoji: “Pošto smo ovlašćeni od Opštinske uprave u Budvi da pazimo na čistoću i uređenje grada, zahtijevamo da vlasnici odmah uklone predmete koji se nalaze na obali…” (AB,DM,b.lOO). Društvo je imalo ovlašćenja i za registraciju stranaca i naplatu turističke takse, koja je tih godina iznosila jedna dinar. Vidi se to iz akta broj 103, od 22. aprila 1923. godine upućenog Opštinskoj upravi Budva, u kome se tuži g. Opačić da neće da plaća 1 dinar dnevno za ukonačenje stranaca- “dva puta je upozoren – duguje 50 dinara”. Traži se od Opštine da pozove Opačića da u roku od tri dana plati novac. “Da mu se zaprijeti globom od 25 dinara i zabranom da više neće moći strance primati. Molimo da se postupi sa najvećom strogošću jer ovo je prvi slučaj” – kaže se u dopisu. Interesantan je podatak da je Opština, pored turisitčke takse, ustupila Društvu i neke druge prihode. Tako na primjer, u glasu od 23. maja 1923. g. sa potpisima predsjednika, tajnika i blagajnika, saopštava se javnosti da će u kancelariji Društva prodavati se Prava opštinskog perivoja. (AB,DM,b 166).
Djelimično je sačuvana korenspodencija Društva sa češkim građanima koji se obraćaju, najčešće direktno doktoru Mikolašeku, izražavjaući želju da dođu u Budvu, interesuju se za smještaj, cijene, vrše rezervaciju. Bilo je dopisa i iz Poljske. Da su u Društvu mislili i na izdavanje prospekata i propagandu Budve u češkim novinama vidi se iz pisma Jana Gregla iz Praga, upućenog Društvu 21. septembra 1922. godine, kao odgovor na njihov zahtjev od 31. maja 1922. u kojem su molili da ih obavijesti o cijenama i uslovima za štampanje prospekata i objavljivanja reklamnih tekstova u vodećim listovima Praga. U pismu Glegl je poslao i uzorak prospekta. (AB,DM). U cilju da propagira Budvu i Predsjednik Društva doktor Mikolašek je 12. maja 1923. godine poslao pismo Generalnom konzulatu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u Pragu u kome kaže: “Čast nam je poslati Vama nekoliko razglednica iz Budve i okolice sa molbom da preporučite naš lepi ali siromašni kraj publici. Budva ima sada novi hotel (Hotel “Beograd”) koji može 30 osoba na konak primiti. Takođe vršimo pripreme za omogućiti strancima da bi ovdje mogli zimu provesti. Sve informacije daje potpisano društvo.” Svi dopisi pisani su na papiru sa štampanim memorandumom i uporednim ćiriličkim i latiničkim tekstom i adresom: “Društvo za promet stranaca Budva, Južna Dalmacija”. Isti tekst bio je i na pečatu.
Ne može se sa sigurnoću utvrditi kada i zašto je Društvo prestalo da radi, jer nema dokumenata iz 1924. i 1925. godine. U Pregledu samoupravnog budžeta Opštine Budva za 1924. godinu, br. 126692/25, obrazac broj 1, stoji u stavci Pregled samoupravnih zajmova (dugova) – Društvo za promet stranaca Budva – uzelo zajam 1922-1923.g. u visini 11.000 dinara sa kamatnom stopom 10%. Za 1925. godinu dug sa kamatom se popeo na 14.300 dinara. Odlazak doktora Mikolašeka iz Budve, velikog entuzijaste i autoriteta, sigurno je uticao da se djelatnost Društva smanji; nije bilo sredstava za vraćanje podignutog zajma, te se Društvo po tom osnovu, najvjerovatnije, i ugasilo 1925. godine. No, bez obzira na kratak period postojanja i ograničene mogućnosti za djelovanje, Drtuštvo je utemeljilo buduće okvire za nastavak rada društvenih organizacija iz oblasti turizma koje su sa manjim prekidima postojale i djelovale u Budvi između dva rata.
1. Za pisanje ovog rada koristio sam građu Arhiva Budva: Fond Opštinsko upraviteljstvo 1918-1941. i fond Društva. Građa u ove svrhe do sada nije istraživana i mada nije u cjelini sačuvana pruža dosta vjernu sliku o prilikama u opštini i naporima koje je ova mala komuna činila da poslije oslobođenja prebrodi siromaštvo, organizuje vlast, stvori institucije i uslove neophodne za bolji život svojih žitelja. U sklopu tih mjera su i napori za podsticanje turizma kao realne perspektive razvoja ovoga kraja. Pregledana je i literatura, koja za ovaj period daje oskudne podatke, sa izuzetkom štampe i to “Glas Boke” i “Zetskog glasnika”, koji su u svojim rubrikama pratili turizam, objavljivali vijesti o posjetama stranih i domaćih gostiju, ukazivali na probleme razvoja i tako postali svojevrstni hroničari i izvori podataka za međuratni period.
Radeći u Arhivu Budve na proučavanju građe između dva rata, navirala su i sjećanja iz mog djetinjstva, provedenog u rodnom gradu u godinama prije rata, na ljude i događaje iz tog doba. Čini mi zadovoljstvo što danas možemo vršiti naučna istraživanja perioda između dva rata, ne sa ideoloških pozicija i bez uobičajenih kvalifikacija o predratnoj Jugoslaviji kao “nenarodnoj državi” i sa atributima koji iz te odrednice proističu.
“Mogren” – Društvo za poljepšavanje i pošumljavanje Budve i saobraćaj stranaca
“Uglednom Opštinskom upraviteljstvu Budve.
Građani Budve, zadojeni ljubavlju, da njihov grad ne samo ne zaostaje za drugim gradovima, nego i da bude uzorak drugima, pa da procvati u ljepoti, čistoći i redu i da bude što više pohađan od stranaca koji bi odnosili iz Budve najljepše uspomene, združili su se i ustanovili društvo za poljepšavanje i pošumljavanje Budve i okolice i za saobraćaj putnika, kojeg su nazvali “Mogren”, da im taj krasni kraj i veličanstveni dio Budve bude vođom, uzorkom i podsticajem za njihov plemeniti rad” – kaže se, pored ostalog, u aktu borj 1, od 6. februara 1926, kojim je Opština obaviještena o osnivanju novog društva. Društvo izražava nadu da će ga Opština podržati i predlaže joj da sve nekretnine – nasade, žardine, ceste i slično, ustupi Društvu, a ono će time rasteretiti opštinski budžet, jer neće morati raditi ono što je Društvo preuzelo. Društvo je svjesno da je Opština siromašna, ali se nada da će Opština pomoći njegov rad i da će organi čuvati imovinu: drveće, sadnice i dr. i da kazne idu u korist Društva. Moli se Opština da sve pripomoći za uređenje i uljepšavanje Budve ustupa Društvu. Akt su potpisali predsjednik Društva “Mogren” Tripo Rafaeli, inače predsjednik Sreskog suda u Budvi, i sekretar Nikola Medin, ugledni Budvanin i aktivista. (AB,DM,kll0a/26). Dopis je datiran 6. februara 1926. godine i nosi broj 1. Znači novo društvo je formirano uskoro poslije prestanka rada Društva za promet stranaca. Mada se u dopisu upućenom Opštini ne spominje staro društvo, u daljoj prepisci sa strankama, dok nije štampan novi memorandum i napravljen novi pečat, upotrebljavan je memorandum i pečat starog društva. Opštinsko upraviteljstvo Budve je pozdravilo odluku o osnivanju društva “Mogren” i u aktu broj 356, od 26. februara 1926. godine izrazilo spremnost za saradnju: “U tu svrhu Opština ustupa Društvu svoj park na obali, sve drvorede, opštinske ceste i u opštini sve nekretnine vlasnosti ove Opštine, da Društvo može na istima obavljati one radnje, koje služe na napredak, boljitak i poljepšavanje tih nekretnina. Može slobodno na svim opštinskim zemljama raditi i podizati nasade, saditi drveće i druge biljke prema svojoj uviđavnosti… Opština će štititi nasade i udarati kazne”. Redar će biti zadužen da pazi na nasade i čistoću. Globe će ustupati Društvu i doznačiti svaku svotu koja u te svrhe bude dodijeljena. Odlučila je Opština da novac u te svrhe isključivo i namjenski troši i položi na neku solidnu banku pod uslovom da ga lično mogu podizati predsjednik Opštine i predsjednik Društva”. U to vrijeme predsjednik opštine Budva bio je Milo P. Rađenović.(AB,OU,k93/26).
Prilika je da se istakne da je iste godine, kada je formirano Društvo “Mogren”, učinjen pokušaj za osnivanje međuopštinskog društva za turizam za četiri opštine: Budva, Sveti Stefan, Petrovac i Sutomore. Inicijativa je potekla od uprave Opštine Sv.Stefan, koja saopštava Opštini Budva da su ove sezone odlučili da pozovu na sastanak sve strance koji su posjetili kupatila ove opštine, te da ih ugoste skromnom večerom, te da se od istih članova posjetilaca i viđenijih mještana čuje i izmijene misli u pogledu usavršavanja pitanja prometa stranaca.
Sveti Stefan i Miločer
U dopisu broj 618 od 19. jula 1926, između ostalog, pišu: “Smatrajući da je podizanje naše rivijere i uvećanje i usavršavanje prometa stranaca jedno od najvažnijih pitanja za opstanak našeg kraja, ova Uprava daje inicijativu i predlaže da Opština Budvanska, obadvije Paštrovske i Opština Spičanska jedne večeri okupe po mogućnosti sve posjetioce naše rivijere u veliku salu Uljarske zadruge u selu Pržnom te da tu prirede skromni zajednički banket na sredstva koja bi dobrovoljnim prilogom prikupile sve četiri opštine. Ako bi se banket ostvario ova bi Uprava pokrenula iste večeri pitanje o ostvarivanju jednog društva za podizanje Srpske rivijere od Budve do Sutomora, koje bi društvo bilo sastavljeno i potpomognuto od ove četiri opštine, a koje bi našlo odziva i među Beograđanskim krugovima koji su obimno ove godine našu obalu posjetili… Mislimo da ćete pravilno shvatiti sav značaj pokrenutog pitanja i pritom delegirati jednog člana koji će u saradnji sa našim g. načelnikom Lazarom Kažanegrom, koji je na čelu ove akcije, kao i sa delegatima iz dvije druge opštine ugovoriti detalje, kako finansijska tako i organizaciona pitanja…” U potpisu “Upraviteljstvo Opštine Paštrovske Načelnik L. Kažanegra. Na poleđini akta napisan je rukom odgovor: “Upraviteljstvu Opštine Paštrovske Sveti Stefan 26. jula 1926. Predlog je bio iznešen na sjednici Upraviteljstva te se nije mogao prihvatiti. Predsjednik Luka Martinović”.(AB,OU, k 94/26). U dokumentima nijesmo našli razloge za odbijanje ove lijepe i korisne inicijative o formiranju zajedničkog turističkog društva.
Vrijedno je pažnje obraćanje Društva “Mogren” za pomoć braći i sestrama u inostranstvu koje je datirano 15. februara 1927. godine “Divni su ovi krajevi Vaše rođene Vam grude koji prirodnim ljepotama mogu da se takmiče sa najljepšim svjetskim krajevima leže mrtvi i nepoznati u svom siromaštvu, u golotinji. Narod strada jer se može dati život, ne može se podići zarada, a ova bi se najljepše podigla prometom stranaca, ljetovanjem, banjama, zimovalištem i oporavilištem… Građanstvo daje doprinos Društvu 2 dolara mjesečno ali to je malo – ne može se postići ni najminimalnije.
Budva: Holel “Avala” – izgraden 1938. god,
kao jedan od najmodernijih hotela
na Jadranu (96. soba sa 186 ležaja)
Obraćamo se Vam molbom i zakletvom, da ga pomognete. Pomozite ga za ljubav rođenog Vam kraja, za ljubav ovih planina, livada i polja, za ljubav ovog mora koje su Vaše oči najprije ugledale. Ne tražimo veliku pomoć. Znamo da se i Vi borite za opstanak, ali sitnicu svi možete dati pa će nam biti nešto. Radi toga šaljemo Vam priloženi iskaz, da pokupite među dobrim i plemenitim ljudima, napišete Vaša imena i dajte mali darak na čemu će Vam zahvaliti sirotinja koja će viđet okićenu svoju kuću”. U potpisu Predsjednik društva “Mogren” Tripo Rafaeli i Tajnik Jovan Dapković trgovac.
Prvih godina Društvo je postiglo lijepe rezultate radeći na uređenju Budve. održavanju parka i zelenila, bavilo se rješavanjem komunalnih problema, naročito čistoćom i vodosnabdijevanjem, učestvovalo u raspravi i davalo mišljenja o uređenju puteva, voznom redu, sarađivalo s drugim turističkim organizacijama, vršilo turističku propagandu, organizovalo dočeke stranaca i dr.
Nova uprava “Mogrena” izabrana je 1932. godine. Iz preduzetih akcija vidi se da je sa poletom prionula radu i preduzela niz akcija. U dopisu Opštini (22. septembra 1932) inicira se akcija oko obnove “Vodnog fonda” i insistira na saradnji Društva i Opštine. “Turizam, kao najjača privredna grana našeg primorja, donijeće i našem siromašnom kraju neprocjenjive koristi, a razvijanje turizma do najveće mjere traži od svih nas i shvatanji i rada i žrtve… Novosagrađeni put Cetinje – Budva zatekao nas je nespremne i to baš u doba sveobće privredne krize, treba da nam otvori oči…” pišu Budvani. Podržana je inicijativa apotekara Rada Stojića iz Beograda da podigne hotel na kupljenom zemljištu na brijegu od Budve. Predložena je akcija za čišćenje luke. Odlučeno je da se pri Društvu “Mogren” osnuje “Odbor gospođica pod vođstvom gospođa” – za predsjednicuje izabrana Danica Krpan. (AB,OU, k 113/32).
Radeći sve poslove na dobrovoljnoj osnovi, s vremenom bi entuzijazam, prisutan prilikom početka rada, usljed nedostatka sredstava za postizanje postavljenih zadataka, slabio i djelatnost Društva bi stagnirala i na kraju zamrla. Tako je bilo sa “Mogrenom” -Društvom za poljepšavanjem i pošumljavanje Budve i okoline i saobraćaj putnika.”
“Mogren” – Društvo za unapređenje turizma
Na turističku pozornicu Budve 1936. godine javlja se obnovljeno turističko društvo sa izmijenjenim naslovom. Na skupštini održanoj 31. maja 1936. godine usvojena su nova Pravila “Mogrena” – Društva za unapređenje turizma. Ovo su za sada prva i jedina sačuvana pravila društva, koja je Kraljevska Banska uprava Zetske banovine 21. septembra 1936. godine na osnovu čl. 2 i 4 Zakona o udruženjima, zborovima i dogovorima odobrila. Pravila su veoma dobro i stručno sastavljena, pravno zasnovana i što je najglavnije, u njima se na savremen i sveobuhvatan način definišu zadaci iz oblasti turizma. U Opštim odredbama Pravila stoji:
“Član 1. – U Budvi se osniva Društvo za unapređenje turizma, za koje će važiti odredbe ovih Pravila i propisi Zakona o zborovima, udruženjima i dogovorima.
Član 2. – Društvo će održavati veze sa sličnim društvima u zemlji stupajući u Savez za unapređenje turizma u Dubrovniku.
Član 3. – Društvo za unapređenje turizma u Budvi je nacionlano-kulturno i privredno udruženje, opštekorisnog karaktera, potpuno nezavisno i van svake političke ili vjerske akcije”.
Zadaci društva su detaljno definisani i aktuelni su u svim tačkama i danas, zato ih donosimo u cjelini:
“Zadatak i djelokrug Društva. Član 5. Društvu je zadatak da ispituje i proučava mjere, koje imaju za cilj unapređenje turizma u Budvi, kao i da se stara o njihovom ostvarenju. U tu svrhu Društvo će nastojati:
1) – da razvija kod svojih članova i рrеко njih kod svih slojevagrađanstva osjećaj i smisao za unapređenje a naročito za uljepšavanje Budve i okoline, prema savremenim zahtjevima turističke publike;
2) – da radi i brine se oko utvrđivanja regulatornih osnova, izgradnje vodovoda, elektrifikacije, kanalizacije, uređenja parkova, šetališta i podesne flore, podizanja turističkih objekata i td.;
3) – da radi na poboljšanju saobraćja i puteva;
4) – da se stara oko razvijanja reseptivnog turizma, t.j. oko udobnog ukonačenja i prijatnog boravka putnika, kao da radi oko podizanja novih ugostiteljskih radnji (hotela, restorana, svratišta, gostionica, kafana, pansiona, bifeta i td.) prema savremenim potrebama, te da u tu svrhu zainteresuje i upozori domaći i strani kapital;
5) – da radi na naučnom ispitivanju i upoznavanju Budve, njenih istorijskih spomenika i starina, domaće umjetnosti i radinosti, na očuvanju prirodnih ljepota i pošumljavanju područja Društva, kao i na njihovom popularizovnaju;
6) – da radi na neposrednom unapređivnaju turizma, da širi i propagira smisao za ovu privrednu granu u zemlji;
7) – da u zemlji i inostranstvu organizuje propagandu i obavještajnu službu za ovo područje, da izdaje propagandne prospekte, brošure, slike itd;
8) – da održava veze i sarađuje sa svima nadležnim vlastima u zemlji, sa domaćim i stranim ustanovama koje se bave unapređenjem turizma, a po potrebi da uzimlje aktivnog učešća u njihovom propagandnom i komercijalnom radu;
9) – da priređuje zajednička poučna i zabavna putovanja i zajedničke izlete, da potpomaže razvijanje sporta i sportske aktivnosti (priredaba i td.);
10 – da priređuje izložbe i održava prigodna propagandna predavanja, kojima je cilj unapređenje turizma u zemlji uopšte;
11) – da se zauzimlje kod državnih i samoupravnih vlasti i turističkih ustanova u svim pitanjima, koja stoje u vezi sa uređenjem mjesta i unapređenjem turizma na području Društva, kako bi se što bolje i što brže postigao željeni cilj”.
Predviđeno je da društvene poslove vrše: skupština, upravni i nadzorni odbor. Detaljno su razrađena poglavlja o članovima, njihovim pravima i obavezama, o društvenim prihodima i imovini, zaključno sa završnim odredbama.
Za predsjednika Društva izabran je Milan Petrović, potpredsjednik je bio Danilo Rađenović, sekretar Špiro Marković i blagajnik Nikša Fabris. Iz dokumenata i napisa u štampi vidi se da je nova uprava Društva preduzimala mjere u skladu sa usvojenim zadacima i da je u tome imala uspjeha, te je dobilo i priznanje od Turističkog saveza Splita i Dubrovnika. (Glas Boke, br. 228,5.6.1937). Društvo je formiralo sekciju podmlatka u Građanskoj školi u Budvi koja je brojala 70 članova. Bio sam član podmlatka “Mogrena” i dobro se sjećam akcija koje smo izvodili na pošumljavanju i uređenju Budve. Nijemi svjedok tog vremena je borova šuma koju smo posadili u rejonu tvrđave Mogren prije više od pedest godina. Lijepo je danas proći tim gajem.
“Mogren” – Društvo za uređenje i unapređenje Budve
No, kao što je bio slučaj i sa ranijim društvima, poslije nekoliko godina rada i kadrovskih promjena u upravi, društvo je praktično prestalo sa radom. O tome doznajemo na osnovu dopisa koji je upućen listu “Glas Boke” br. 5, od 30. avgusta 1940. godine i koji u izvodima glasi:
“Skupština društva ‘Mogren’ u Budvi. U narodnoj kafani u Budvi sastali su se stari i novi članovi da obnove ‘Mogren’ – društvo za uređenje i unapređenje Budve. Inicijator je bio Branko Popović, profesor univerziteta u Beogradu. Odziv je bio sjajan. Uvidjelo se da su mnoga pitanja pokrenuta… i na tome se ostalo. Mnogo puta slušajući opravdane prigovore gostiju, znali smo samo ramenima sleći. Ranije organizovano Društvo ‘Mogren’, zamalo kao i mnoge druge organizacije, trebalo je obnoviti, jer su potrebe Budve toliko uočljive, nehaj toliko fatalan, da bi oklijevanje bilo sudbonosno po Budvu i njenu okolinu. Da, Budva ima Opštinsku upravu, Turistički odbor, Društvo prijatelja Budve u Beogradu – ali nedostajala je jedna organizacija privatne inicijative u Budvi – ljudi dobre volje, pa da se rad na terenu izvodi brže i pravilnije. Takva orgnaizacija oživjela je 27. avgusta ove godine…”
Na skupštini je bilo više govornika, među njima izaslanik Bana g. Selim Kustudić, koji je obećao saradnju nadležnih. Po njegovim riječima Budva će uskoro imati sjajnu budućnost a preko nje i njena okolina. Skupština je izabrala upravu sa predsjednikom Petrom Luketićem na čelu.
“Po svemu očekujemo da će ‘Mogren’ u saradnji sa ostalim ustanovama i organizacijama doprinijeti da nam Budva sa njenim čarima i ljepotom pred svakim bude kao nevjesta mlada u svadbenom ruhu…”(AB,OU,k 130/40).
Među prvim koracima koje je obnovljeno Društvo preduzelo bila je akcija da se zaustavi odnošenje pijeska sa budvanskih plaža. Upućena je predstavka Direkciji pomorskog saobraćaja u kojoj se saopštava da se zabrana o odnošenju pijeska ne poštuje i da se sa Slovenske i Bečićke plaže tokom cijelog ljeta vide kamioni kako odvoze velike količine pijeska. Apeluje se i zahtijeva preduzimanje hitnih mjera za prestanak odvoženja pijeska. U Predstavci se kaže:
“…naše bi plaže osiromašile pijeskom, izgladnjele i konačno propale. S njima bi propala i glavna turistička moć našeg primorja”.
Kopija predstavke upućena je i banu Zetske banovine. (AB,OU, k 131/40). Poseban akt broj 3 od 27. avgusta 1927. Društvo je uputilo banu Zetske banovine i izvijestilo ga o rezultatima obnavljačke skupštine “Mogrena”, o izboru nove uprave i namjeri da odmah stupe u vezu sa Opštinom Budva, Turističkim odborom, Komandom mjesta, sa upravom AD “Avala”, sa Društvom prijatelja Budve u Beogradu, radi pospješivanja započetih i počinjanja novih poslova oko uređenja Budve. Draštvo se iskreno i lojalno stavlja na raspolaganje državnim organima za sve poslove u turizmu. Istovremeno se moli ban da pomogne rad Društva “Mogren”. (A,OU,k 131/40).
U dopisu od 12. septembra 1940. godine, upućenom Društvu prijatelja Budve u Beogradu, javljaju o obnovi Društva, programu rada i želji da unaprijede saradnju sa njima; obavještavaju o veoma uspjeloj zabavi koju je “Mogren” priredio u organizaciji člana Društva gospođe Danice Krpan i drugih gospođica, a koja je donijela čisti prihod od 4.172 dinara. “Dakle naše društvo dobilo je znatnu prvu pomoć. Iznenađeni smo ovim uspjehom, ali i ohrabreni” – kaže se u pismu. Posebna atrakcija na zabavi je bila tačka izbor “Mis Mogrena”. (AB,OU, k 130/40).
Turistički odbor
Rješenjem br. 9534 od 23. oktobra 1936. Osmo odjeljenje Banske uprave na Cetinju imenovalo je članove Turističkog odbora u Budvi – novog organa, zaduženog da se bavi pitanjima turizma. Osnov za donošenje ovog rješenja je Pravilnik o ustrojstvu i radu turističkih odbora Zetske banovine”, član 4, stav 4. Svakako da je porast turističkog prometa i značaj turizma za razvoj Banovine u cjelini i turističkih mjesta posebno, uticao na donošenje ovakve odluke. Ocijenjeno je da turistička društva, koja su radila na dobrovoljnoj osnovi kao društvene organizacije u oblasti turizma, ne mogu više sama efikasno da prate i razvijaju ovu djelatnost u opštinama. Prema pisanju štampe i reagovanju Društva “Mogren”, moglo bi se zaključiti da u Budvi odluka nije sa oduševljenjem prihvaćena. Tako “Glas Boke” koji u broju 239 od 21. avgusta 1937. najavljuje početak funkcionisanja Opštinskog turističkog odbora konstatuje da postoje primjedbe na njegov rad, jer ne naplaćuje taksu uredno kao “Mogren”. Opštinska arhiva sadrži više dokumenata o radu ovog tijela, koje je na sebe preuzelo operativno vođenje turističkih poslova, naplatu turističke takse, odlučivalo o utrošku sredstava, izvodilo manje investicione radove, bavilo se turističkom propagandom i sl. Tako na primjer, budžet Turističkog odbora Budve za 1937/1938 iznosi ukupno 24.953 dinara, a sredstva su se formirala isključivo od boravišne takse. Rashodi su planirani tačno u visini prihoda po sljedećim stavkama:
“Polivanje šetališta – 2050 din; Osvjetljenje – 4954; Popravka puta do plaže -2000; Pošumljavanje i uređenje parka – 1777; Čišćenje plaža – 1335; Javne svečanosti – 575; Putni troškovi -5000; Reklama – 2475; Nagrada činovniku – 3350.”
Budžet je odobrila Banska uprava posebnim rješenjem b.9986/38, što podrazumijeva da su ovi organi bili pod neposrednim nadzorom Banovine. (AB,OU,k 125/38).
U zapisniku sa sjednice, održane 14. marta 1938, navedena su imena članova Odbora: predsjednik Milan Petrović, sekretar S. Božović, članovi: Aleksa Zenović, Elijas Sojher, Dano Rađenović, Đuro Radoman, Joko Boreta (aktuelni predsjednik opštine) i Nikša Fabris. Iz sastava odbora da se zaključiti da su njegovi članovi mahom aktivisti Društva “Mogren”. Na sjednici je pod tačkom 1. usvojen budžet za 1938/39 u visini 33.0000 dinara prihoda i isto toliko rashoda. Isključivi prihod i u ovoj godini je od boravišne takse, koja se u cjelini ustupa Odboru i može se trošiti namjenski za turizam. Boravišna taksa je utvrđena u iznosu 2 dinara po noćenju. Odlučeno je da se od takse oslobađaju: – organi državni i samoupravni koji borave službeno, pod uslovom da podnesu uvjerenje; – lica koja prolaze kroz mjesto bez noćenja; – djeca posjetilaca do 12 godina; – svi novinari i ljekari, kada se legitimišu, osim članova njihove obitelji; – svi srednjoškolci i višeškolci koji borave u kolonijama i koji su državljani Kraljevine Jugoslavije. Sa 50% popusta oslobađaju se: – posluga posjetilaca; – svi inostrani srednjoškolci i višeškolci koji borave u kolonijama; – rodbina do petog koljena potpuno se oslobađa.
Povodom održavanja godišnje skupštine Saveza za unapređenje turizma 5. novembra 1939. godine na Cetinju održana je zajednička sjednica Turističkog odbora i Društva “Mogren” i imenovani delegati Nikša Fabris i Aleksa Zenović. Delegatima je dat zadatak da na skupštini nastoje na formiranju Primorskog saveza Zetske banovine, a da prethodno treba da postignu sporazum sa ostalim primorskim turističkim društvima. Kako je završila ova inicijativa iz dokumenata se ne može saznati. Na istoj sjednici pod tačkom 6, po ko zna koji put, razmatrano je odnošenje pijeska sa plaža. Ovoga puta zaključeno je da se postavi tabla da je zabranjeno nositi pijesak s plaže na brijegu (misli se na plažu ispod starog grada, koja je izgradnjom “Avale” bila obogaćena pijeskom) i da će biti kažnjen ko nosi; da se interveniše ko je dozvolio da se sa plaže iznosi pijesak na Cetinje, a preko Lučke kapetanije.
Pošto je 1940. godine istekao mandat starom Odboru predsjednik opštine je predložio Kraljevskoj banskoj upravi listu novih članova, navodeći njihovo zanimanje, sa molbom da se lista potvrdi. Ban je aktom br. 715, od 14. februara 1940. potvrdio predlog i postavio nove članove Odbora. Evo sastava novog Turističkog odbora: 1. predsjednik Radović Ivo, rentijer iz Budve; 2. Za predstavnike opštine – Boreta Joko, predsjednik opštine i Verona Ivo, član opštinske uprave; 3. Za predstavnika “Mogrena” Društva za turizam – Mušura don Antun i Novaković Vaso, hotelijer iz Budve; 4. Za predstavnike hotelijera -Zenović Aleksa; 5. Za predstavnike zanatlija – Fabris Vjekoslav, preduzimač iz Budve; 6. Kao zaslužni za turizam – Medin Nikola, penzioner i sveštenik Nikola Đurđević, paroh budvanski; 7. Sreski ljekar – Lakić dr Radoje; 8. Mjesni učitelj – Radoman Đuro; 9. Lučki zastupnik – Brajak Đuro; 10. Član građevinskog odbora – Deloik Frano, preduzimač iz Budve. (AB,OU,k 129/40). Karakteristično je da su u sastav Odbora uključena dva sveštena lica – pravoslavne i katoličke vjeroispovijesti, inače vrlo cijenjeni, obrazovani i tolerantni ljudi u Budvi. Na predlog predsjednika opštine, ban je u martu mjesecu 1940. godine imenovao Vasa Novakovića za novog predsjednika Odbora. Budžet Odbora za 1939/1940 godinu iznosio je 35.100 dinara i raspoređen je po stavkama, identično, kao i za proteklu godinu. U budžetu za 1940/1941. godinu predviđeno je da se po osnovu boravišne takse prikupi 36.300 dinara, a ukupni prihodi su iznosili 47.200 dinara. Odbor je odlučio da se uputi žalba banskoj upravi na odluku Opštinskog vijeća kojom se boravišna taksa povećava sa dva na tri dinara “budući da nije sada doba uopšte da se povisi taksa, kad je u pitanju da li će uopšte i biti turista” – kaže se u zaključku Odbora. (AB,OU,k 130/40).
Prema dokumentima Opštinskog upraviteljstva Turistički odbor je postojao i 1941. godine i poslije sloma Jugoslavije i dolaska italijanske vojske. Postoji naredba Musolinija od 24. aprila 1941. godine, čiji je prevod i prepis ovjeren u Sreskom sudu Budve 19. maja 1941. g. da se na području bivše Kraljevine Jugoslavije zaposjednutom od italijanskih vojnih snaga i nadalje primjenjuje zakonodavstvo koje tu važi na polju građanskog, trgovačkog, mjenjačkog i krivičnog prava, ukoliko nije drugačije određeno posebnim odredbama izdatim od italijanskih vlasti… U naredbi broj 1446, koju je 31. jula 1941. godine izdao predsjednik opštine, stoji da se uknjiži suma 8.000 dinara na ime pozajmice od Opštinskog turističkog odbora. Turizam se još jednom spominje prilikom prijema opštinske blagajne na dan 25. oktobra 1941. godine kada se u kasi opštine Budva na ovoj stavki vodio iznos 6502 dinara.(AB,OU,k 131/41).
Društvo prijatelja Budve i Južnog Jadrana u Pragu
U drugoj polovini devetnaestog vijeka, u eri nacionalnog preporoda, Crna Gora je bila u žiži interesovanja češke javnosti. Ni u jednoj slovenskoj zemlji nije se toliko pisalo o Crnoj Gori i sa takvim oduševljenjem, kao u češkim novinama. Tome su svakako doprinijeli perom Holeček i drugi pisci, a Čermak, Zvjeržina i plejada drugih slikara, kičicom. Vodeći listovi u Pragu su sa simpatijama pisali i o bokeškom ustanku 1869. i pratili zbivanja na našim prostorima. Ne malo je Čeha služilo austrijsku vojsku u našim krajevima i tu stekli poznanstva i prijatelje. Po ugledu na Čehe krenulo se i kod nas sa osnivanjem sokolskih društava sa nacionalnim programima. Poslije Prvog svjetskog rata i formiranja Republike na čelu sa slavnim Masarikom odnosi između Jugoslavije i Čehoslovačke bili su više nego srdačni. Sva ta atmosfera prijateljstva, stvarana godinama između naših naroda, imala je odraza i u turizmu. Inače Česi su poznati kao strastveni putnici i zato nije ni slučajno što su baš oni bili prvi i najbrojniji posjetioci naše rivijere i što se u Pragu, novembra 1934. godine osnovalo Društvo prijatelja Budve i Južnog Jadrana.
Budva: Češki turisti 1922. godine
Inicijativu za osnivanje Društva pokrenule su L. Mašner-Vebrova i E. Stokrova. Dr Vladimir Mrazik, savjetnik Vrhovnog upravnog suda, bio je njegov predsjednik. U pismu koje je novoizabrani predsjednik uputio Društvu “Mogren” javlja da je u Pragu osnovano Društvo prijatelja Budve i Južnog Jadrana, da su osnivanje prijavili Ministarstvu unutrašnji poslova koje je odobrilo “Statut” Društva 20. januara 1935. godine sa prijavljenim članovima. Konstitutivna sjednica Društva održaće se 25. februara 1935. Privremena uprava priprema izložbu slika plaža Južnog Jadrana prilikom velikog sajma u Pragu u martu mjesecu. Slike će razdijeliti putničkim agencijama. Pripremaju se javna predavanja na radiju. Traže da im se pošalju prospekti i drugi propagandni materijal i pozivaju “Mogren” na saradnju. Sa čime se sve bavilo ovo društvo vidi se iz Izvještaja o radu za godinu 1935. koji je sa potpisom sekretara Emilie Kaizlove Štokotve poslat “Mogrenu” iz Praga. U prevodu sa češkog donosimso izvode iz Izvještaja:
“Bili smo u stalnim kontaktima sa turističkim društvima u Kotoru, Budvi, Svetom Stefanu, Petrovcu i Sutomoru. Sva društva su nam pružila saradnju i pomoć… Društvo ‘Mogren’ poslalo nam je fotografije o Budvi. Uplatili su 3000 dinara za štampu čeških prospekata. Štampali smo oko 3000 prospekata koje smo uputili hotelu ‘Balkan’ u Budvi g. Zenoviću. Društvo ‘Mogren’ poslalo nam je takođe 2600 letaka i pijesak sa raznih budvanskih plaža. Od poslatog pijeska priredili smo izložbu u zvaničnoj kancelariji Kraljevine Jugoslavije i u kancelariji jugoslovenskog hotela. Upravnik hotela ‘Balkan’ poslao nam je album s fotografijama s Južnog Jadrana koje smo tržaili. Organizovali smo priredbu “O ljepotama Južnog Jadrana” u režiji Jar. Urbana, koju je i posjetilo 200 osoba. To je pobudilo interesovanje, pa smo davali informacije u kafani ‘Union’. Svi hoteli u Budvi dali su našim članovima 10% popusta… Poslije sezone obratili smo pažnju na primjedbe gostiju. Upozorili smo ‘Mogren’. Glavne primjedbe se odnose na vodosnabdijevanje, čistoću nekih mjesta u Budvi… zelenilo, čistoću plaža i okoline i na povezanost sa Dubrovnikom. U 1936. godini poslali smo 106 dopisa…”(AB,DM).
Među članovima društva bilo je istaknutih ličnosti iz kulture, umejtnosti i privrede. Veliki poklonik Budve je bila i primadona Opere u Pragu, slavna pjevačica Horvatova. U djelimično sačuvanoj prepisci između “Mogrena” i Društva u Pragu ima dopisa u kojima se vrše rezervacije za dolazak i boravak čeških turista u Budvi i sl.
Društvo prijatelja Budve u Parizu
Ideja za formiranje ovog društva rodila se iz velikog prijateljstva i druženja dvojice ljudi: Budvanina Iva Brunića i Parižanina Leona Reja. O tome nam je Ante Slovinić, jedan od aktivnih turističkih poslenika predratne Budve, dugogodišnji urednik “Glasa Boke”, ostavio lijep zapis. Prenosio dio njegovog teksta objavljenog u “Pobjedi” od 10. jula 1960. godine pod naslovom “Tri društva prijatelja”:
“Jedno ime zaslužuje da se otme zaboravu. Pola života izbivao je Ivo Brunić iz Budve. I više možda. Kad je u Sueckom kanalu s mukom zaradio penzijski hleb, vratio se u rodni kraj. Popularan i (ne samo u Budvi) poznat kao Dondo Ivo, bio je, što se kaže, duša za turiste. Veseljak, pomalo nastran, prostosrdačan, osvajao je posjetioce, i domaće i strane. Potonje naročito. Svojim čamcem ‘Suec’ vozio ih je na izlete, šetnje, ribolov… Obreo se jednog dana u Budvi Leon Rej, arheolog i šef francuske arheološke misije u Albaniji. Za Donda Iva vrijedno poznanstvo. Rej ga je zavolio. Bila je to prisna prijateljska veza, a uz nju jačalo je i interesovanje francuskog arheologa za stari grad na morskoj stijeni. Rej je redovno navraćao u Budvu, a Dondo Ivo putovao zimi u Pariz, u goste Reju. Bila je to živa propaganda za Budvu. Iz užeg kruga poznanika rodilo se u Parizu i šire ‘Društvo prijatelja Budve’. Zabilježaka i tačnih podataka o tom društvu nije, nažalost, ostalo sačuvano.”
Istražujući građu Opštinskog upraviteljstva Budve našao sam pismo opštine Budva koje je 13. novembra 1930. godine upućeno gos. Leonu Reju u Pariz, kao odgovor na njegov zahtjev poslat opštini 25. oktobra 1930. u kojem je tražio da mu opština ustupi zemljište za gradnju hotela na mjestu koje izabere na žalu ispod puta Budva – Bar. Opština je prethodno tražila mišljenje od Mjesne uprave za grad Budvu i ista je dopisom od 12. novembra odgovorila da je saglasna da se Reju ustupi zemljište besplatno uz obavezu da u roku od dvije godine sagradi hotel od barem 30 soba za stanovanje na datom zemljištu. Rej je obaviješten “Opština u načelu odobrava da Vam besplatno ustupi zemljište za gradnju hotela pod uvjetom da prethodno podnesete nacrt hotela… i uvjete, a dalje će se sa vama pregovarati i zaključivati” kaže se u odgovoru. Rej je bio zadovoljan odgovorom i obavijestio da se plan hotela radi, na što je predsjednik David Ljubiša konstatovao na aktu da se sačeka plan. Nije poznato zašto nije došlo do realizacije gradnje. (AB,OU,k 110/30).
Dvije godine nakon pokušaja gradnje hotela Rej je u Parizu 1932. godine inicirao formiranje Društvo prijatelja Budve. Aktivnost društva bila je kratkotrajna ali nije ostala bez ploda i traga. U avgustu 1932. godine grupa francuskih naučnika i javnih radnika preduzela je velikim putničkim brodom putovanje po Sredozemlju. Na inicijativu “Društva prijatelja Budve” u Parizu, u program ovog putovanja ušla je i posjeta Boki, Cetinju i Budvi”. Prije najavljenog dolaska Francuza, Budvu je posjetio Rej i bila je to prilika za g. Slovinića da popriča sa njim i u “Glasu Boke” objavi prilog “Nekoliko časova sa g.Rejom… Na pitanje zašto je toliko zavolio Budvu g. Rej je po prilici rekao:
“Mnogo sam putovao po svijetu, ali ovako interesantnog starog grada nigdje nijesam našao. Ne samo što je privlačan po svom čudnom položaju i lijepoj okolini, nego je naročito zanimljiv zbog intimnosti koja u njemu vlada. Kad sam u Budvi, čini mi se da sam u jedno velikoj kući u kojoj su svi stanovnici rođaci ili braća”.
G. Rej je bio dobar crtač, pa je Turističkom društvu poklonio 35 komada reprodukcija svojih crteža iz Budve, da se rasprodaju u korist društva. Upisao se prvi u knjigu “Društva Francuza prijatelja Budve, a po punomoći je upisao mnoge ugledne ličnosti, koje su već bile u Budvi. Bio je veoma zadovoljan pripremama koje se čine za doček francuskih turista… G. Rej je obećao sakupiti historijske podatke iz najstarijih vremena Budve za jednu knjigu, koja bi izašla na francuskom jeziku. G. Rej je otputovao u nedjelju za Albaniju, ispraćen od svojih prijatelja”.
U arhivi Opštinskog upraviteljstva postoje dokumenti o pripremama koje su obavljene u Budvi za doček Francuza. Tako je Opština sovjim aktom br.2501 od 13. avgusta 1932. godine pozvala sve organizacije i građanstvo u opštini da se uključe u doček francuskih gostiju: Rečeno je da će u grad doputovati preko Cetinja oko 200 francuskih turista-intelektualaca i ukrcati se na lađu. Opština je u sporazumu sa Društvom “Mogren” formirala Odbor za doček u sastavu: za opštinu David Ljubiša i Milo Rađenović; za Odbor dobrovoljaca Milo Marković i Niko Markišić; za Sokolsko društvo Niko Medin i Milo Ljubiša; za Društvo “Mogren” Mato Urban i Ante Slovinić; za Društvo “Sveti Sava” u Mainama Ivo M. Ivanović i Joko Boreta; za sportski klub “Mogren” Ivo Miković i Nikša Fabris; za građane Rade Zambelić i Ivo Brunić… Na doček je pozvano i Društvo “Dušan Silni” iz Brajića. Utvrđen je program dočeka:
“1. Slavoluk sa zastavama na kraju parka, pucanje pri dolasku i odlasku; 2. Na dočeku govori na francuskom jeziku profesor Kovačević; 3. Svira se francuska i jugoslovenska himna; 4. Do slavoluka: seljaci u narodnoj nošnji, sokoli, dobrovoljci, Društvo “Sveti Sava” i građani; 5. Povorka ide na pazar; 6. Na pazaru na betonskim trpezama zakuska – sendvići od domaće pršute, srdele slane, jaja, voće i maslac, vino crno i bijelo, limunada. Koncert, razgledanje grada i okoline. Pri odlasku skupljaju se na obali i pozdravlja ih Ivo Brunić. Ivo Brunić da drži knjigu u kojoj će se redom upisivati gosti.. Joko Tanović zadužen za pucanje. (AB,OU,k 113/32)”.
“Glas Boke” prenio je iz pariskog “Le Temps”, u broju od 1. oktobra 1932. treći dio napisa o putovanju francuskih intelektualaca, članova društva “Gijom Bide” iz pera Žana Malia, vođe puta i direktora izdavačkog preduzeća “Les Belles Lettres”, koji se odnosi na Crnu Goru. Evo kako je opisan doček u Budvi:
“Najzad je društvo bilo iznenađeno naročito srdačnim prijemom u Budvi, malom gradu od 700 duša koji leži na obali Jadrana, s druge strane Crne Gore, u jednom od najljepših predjela koji postoje na svijetu. Cio narod sa svojim načelnikom, unukom nacionalnog dalmatinskog književnika, i sa svojim ‘don-dom’, g. Brunićem, podstrekačem ove male varoši, čekao je pod slavolukom članove ove ekskurzije. Oni bjehu dočekani govorima, pozdravljeni ‘Marseljezom’, zatim praćeni kroz grad i njegove stare tvrđave, da po tom dođu pod stare zidine i da se odazovu jednoj gurmanskoj veseloj zakusci, priređenoj od strane stanovnika, a koju je služila ljupka grupa mladih žena iz Budve. Igre i pomamna kola trajale su satima usred pucnjave u veselih vatri, upaljenih na zidinama i po pristaništu; a u noći, francuski putnici, oduševljeni i ne mogavši više, vratiše se na ‘Patras 2’. Više nego i jedan drugi prijem, ništa većma nije mogla da dirne Društvo, kao prijem ovog malog skromnog grada, bogatog srcem koje se ponosi što ima veliki broj starih ratnika, od koj’ih mnogi odjeveni u narodnim nošnjama bijahu primili svoje francuske drugove sa razvijenom zastavom i francuskim ratnim krstom na grudima. Želimo da Francuzi ne zaborave Budvu. Kad bi mogli čak i pomoći da ožive ovaj kutak Jadrana, čije more, plaže, stijene i planine nadmašuju ljepotom mnoga mjesta koja posjećuju turisti!”
Društvo prijatelja Budve i okoiline u Beogradu
Izgradnja dvorca u Miločeru – ljetnje rezidencije kraljevske porodice, imala je velikog uticaja za razvoj turizma na Budvanskoj rivijeri, kako na propagandnom planu, tako i na uređenju mjesta, izgradnju komunalne infrastrukture, naročito u poboljšanju saobraćajnih veza. Počev od 1935. godine kraljevska porodica je redovno dolazila na ljetovanje, a često su ih u Miločeru posjećivali značajni gosti iz zemlje i inostranstva. Poraslo je interesovanje za Budvu, posebno kod beogradskih političkih i privrednih krugova, tako da se 1937. godine realizovala, već nekoliko godina ranije najavljivana ideja o osnivanju u Beogradu “Društvo prijatelja Budve i okoline”. Novoosnovano društvo se deklarisalo kao nacionalno kulturno udruženje, opšteg i korisnog karaktera, potpuno nezavisno i van svake političke ili vjerske akcije. U članu 1. Pravila Društva, koja su usvojena 1937. godine stoji: “Prijatelji Budve u Beogradu organizuju udruženje u cilju unapređenja turizma u Budvi i okolini. “Za predsjednika udruženja izabran je Jeremija Zivanović, guverner kralja Petra. Društvo je radilo pod pokroviteljstvom princa Tomislava Karađoređevića. Na prvoj skupštini društvo je imalo 4 dobrotvora, 13 utemeljivača i 66 redovnih članova. Redovno su se održavale godišnje skupštine i rastao je broj članova tako da ih je 1940. godine bilo: 7 dobrotvora 22 utemeljivača i 100 redovnih članova. Sve su to bila poznata imena iz oblasti kulture, privrede i politike, a među njima je bilo i vrlo imućnih ljudi. Društvom je rukovodio upravni odbor. Sekretar društva Aleksandar Zdravković, posebno se isticao agilnošću i zauzimanjem za razvoj Budve. Društvo je štampalo godišnje izvještaje o radu sa detaljnim pregledom svih aktivnosti koje je preduzimalo u toku godine. Štampana je i propagandna brošura o istoriji Budve i njenim ljepotama. Uvedena je bila praksa da se svake godine u Beogradu, na Kolarčevom univerzitetu, organizuje “Budvansko veče” sa bogatim kulturno-umjetničkim programom, uz učešće poznatih beogradskih umjetnika. Tako je 1940. godine izvedena predstava po S. M. Ljubiši: “Na Drobnom pijesku” (slike iz paštrovićke prošlosti). Opštinska uprava Budve, Turistički odbor i posebno Društvo “Mogren” prisno su sarađivali i koordinirali rad sa Društvom prijatelja Budve u Beogradu i bili prinuđeni da im se obraćaju sa molbom da intervenišu kod nadležnih ministarstava i banske uprave u cilju rješavanja pitanja od interesa za Budvu. Tako se Društvo posebno angažovalo na dovođenju vode sa izvora Pirotac, uspjelo je sa intervencijom kod bana i Budvi su odobrena sredstva u iznosu 50.000 dinara za izgradnju puta do Slovenske plaže, uticali su na redovniji pomorski saobraćaj, na uređenje luke, popravci puta Budva-Kotor, pregovarali o uvođenju električnog osvjetljenja. Društvo je finansiralo opremanje plaže Mogren sa kabinama, suncobranima, stolicama, izradilo drvenu stazu do druge plaže, nabavilo 150 palmi za Budvu i okolinu. U režiji Društva izrađen je i usvojen prvi urbanistički plan Budve (regulacioni plan). (AB,FD).
Društvene organizacije iz oblasti turizma u Budvi odigrale su pionirsku ulogu u razvoju turizma na ovom području i njima pripada velika zasluga što je turizam između dva rata definisan kao osnovna perspektivna privredna djelatnost ovoga kraja. Društva su ulagala velike napore da se Budva poveže sa svijetom, da se radi na rješavanju komunalnih problema, saobraćaja, gradnji ugostiteljskih objekata, pošumljavanju i uljepšavanju mjesta, zaštiti plaža, čistoći – jednom riječju, nastojali su da se stvore uslovi da Budva postane omiljeno mjesto za boravak naših i stranih gostiju. U društvima su radili entuzijasti, iz ljubavi prema rodnom mjestu, ne žaleći truda i znanja da unaprijede život u gradu. Bili su to kulturni ljudi, građanskog porijekla, različitog obrazovanja i struke – ljudi koji su vidjeli svijet, govorili strane jezike i dostojno predstavljali ovaj kraj. U tome su im svesrdno pomagali prijatelji Budve u zemlji i inostranstvu.
Svima njima pomenutim u ovom radu, kao i drugim ovom prilikom nepomenutim ličnostima, treba odati puno priznanje za trud i uspjehe u razvoju turizma i ne dozvoliti da padne zaborav na njihova imena.