23.07.2026.
Na Trgu pjesnika u Budvi sinoć je nastavljen književni program 40. festivala Grad teatar gostovanjem Vladimira Pištala, koji je predstavio zbirku putopisnih priča „Luke“.
Moderator večeri bio je Nenad Šaponja, pjesnik, esejista i književni kritičar. Šaponja je na samom početku večeri rekao da je Pištalo trenutno najprevođeniji domaći autor.
„Roman “Tesla, portret među maskama”, koji smo ovdje predstavljali tačno prije 15 godina, preveden je u međuvremenu na 21 jezik, a i dalje se prevodi. Sve svjetske velesile su pokrivene, brojne evropske zemlje, ali preveden je, recimo, i na malajalam jezik“, kazao je Šaponja.
Nakon toga prisutnima se obratio Pištalo, koji je pročitao odlomak iz knjige i pojasnio:
„Ja ću pročitati nešto iz Krfa, zato što Krf ima dva ostrva koja mnogo liče na peraštanska, dva mala ostrva. Evo, danas opet ulazim u Budvu i vidim venecijanskog lava. To je bila ista država. Krf nikada nije pripadao Turskoj. Drač je bio strašno važna destinacija jer je žito dolazilo odatle, ali su naročito Peraštani bili poznati po svojoj hrabrosti i odvažnosti da se upute na istočna tržišta, koja su bila opasnija, ali su donosila i više prihoda. Tako da je bilo potpuno normalno znati jezike. Bili su mali rječnici u kojima su bile osnovne riječi albanskog, italijanskog, turskog i grčkog, koje su pomorci uglavnom znali, tako da je Krf potpuno bio među mjestima koja su bila poznata našim ljudima odavde“, kazao je on.
Pištalo je zatim otkrio da ne putuje da bi vidio, već da nauči da gleda.
„Vjerujem da ima narodna poslovica da je mnogo putovanja potrebno da sirov čovjek sazri. Ima jedna druga američka poslovica da je potrebno selo da odgoji dijete. I dalje je potrebno selo da podigne dijete, samo što je to globalno selo. Običan čovjek, pustite pomorce, malo je Boka druga stvar, tradicionalno se kretao petnaest kilometara oko svoje kuće. A sada smo stalno otvoreni prema prizorima iz drugih krajeva svijeta i određeno znanje o svijetu postalo je nekako prirodno. Ja mislim da putovanje služi i tome. To je umjetnost viđenja, ali je takođe suočavanje sa svojim drugim životom ili alternativnim životom. To su one Bodlerove korespondencije, ono što je Crnjanski nazivao sumatraizmom. Fernando Pesoa je rekao: „Ja nisam ono što jesam, ali jesam sve drugo”.”
Govoreći o knjizi „Luke“, Šaponja je naglasio da ona nije označena kao putopis.
„Ispod ne piše žanr, ne piše da su putopisi. Ova knjiga može, kada se najšire posmatra, da bude jedan roman, roman o percepciji tog naratora. Knjiga nema junake. Ako se i pojavljuju neki, to su u stvari sjenke, sve je u funkciji naratora, naratorovog toka svijesti i percepcije. Vladimir je bio na svim ovim mjestima. Ima ih 32 ili 33 i zaista su svi ti prostori viđeni različitim tehnikama. Da li je to istorijska priča, da li je to događaj, da li je to esej, u svakom slučaju ono što ih karakteriše jeste da, kao muzička partitura, traju bez pada. On vodi vašu percepciju i zaista mislim da je to velika stvar. Kada čitate ovu knjigu, putujete očima ovog autora, a ovaj autor vidi slojeve svijeta koji nam nisu tako lako vidljivi. Sjutra ili nekad u budućnosti, ako se nađemo tamo, imaćemo to kao prekognitivno znanje“, kazao je Šaponja.
Pištalo je potom objasnio zbog čega knjiga nema podnaslov putopisa.
„Ne stoji taj podnaslov zato što ima i nekih mikro priča, mikro opisa ljudi. Radi se, naravno, o mom doživljaju tih stvari. To su neutilitarni putopisi, zato što je riječ o potrazi i o nekoj vrsti promjene koju čovjek doživljava odlazeći tamo. Dučić je rekao da čovjek koji je posjetio Egipat ima jedno čulo više, a onaj koji nije posjetio Egipat ima jedno čulo manje. A Crnjanski je govorio da ne može da vjeruje da neko može biti isti prije nego što je posjetio Veneciju i nakon što je posjetio Veneciju. O tome se radi, o toj vrsti promjene. Vrlo često to nisu stvari koje možete nabrojati, jer je to neka alhemija koja djeluje u čovjeku. Odiseja je itekako putopis. „Alisa s one strane ogledala” je putopis, „Guliverova putovanja” su putopis, ali putopis nije samo stara i respektabilna forma, nego i najstarija. Zato što je i Gilgameš putopis. Gilgameš odlazi u današnji Liban i ne odlazi samo tamo. Čovjek se na putovanjima osjeća besmrtan, kao što se i u ljubavi može osjećati besmrtan. Mnogi ljudi imaju strast prema putovanju zato što se izmjestite iz svoga života i osjetite tu besmrtnost. Gilgameš odlazi na kraj svijeta da pronađe Utnapištima, istu ličnost kao biblijskog Nou, onoga koji je preživio potop i dobio besmrtnost. I on kaže „hoću da nađem Utnapištima dalekog, želim da vidim njega besmrtnog koji je našao život”. I to nalaženje onoga koji je našao život i istupanje iz vremena o kome smo mnogo razgovarali ranije. Bio je jedan dobar naslov u ovoj večeri koji kaže da je duša važnija od vremena. E pa putopis je na neki način pronalaženje toga mjesta koje je van vremena i istupanje s toka vremena na neko privilegovano mjesto sa nekim privilegovanim pogledom.”
Šaponja i Pištalo zatim su razgovarali o različitim destinacijama koje se pominju u knjizi „Luke“, a Šaponja je mnogobrojnoj publici na Trgu pjesnika otkrio da je ideju za Pištalovu knjigu „Pesma o tri sveta“ prvi put čuo upravo u Budvi prije petnaest godina.
„Kada smo prije 15 godina bili ovdje, imali smo vremena da se okupamo na Slovenskoj plaži prije promocije. Otplivali smo do bova i tada mi je Vladimir ispričao kompletan sinopsis knjige „Pesma o tri sveta”. Mislio sam da će ubrzo izaći, a on je u međuvremenu objavio pet-šest veoma ozbiljnih, dobrih i potpuno drugačijih knjiga“, kazao je Šaponja.
Prisjećajući se prvih sjećanja na Budvu, Pištalo je odgovorio:
„Moje ime je bilo na ovim časnim zidinama još 1991. godine. Bila je tada Beogradska manufaktura snova i to mi je ostalo u veoma prijatnoj uspomeni. Uvijek se toga sjetim kada dođem ovdje. Tačno je da je „Pesma o tri sveta” nastala u Budvi. Taj zaplet nastao je baš dok smo bili na bovama na Slovenskoj plaži. To je jedna barokna priča, ozbiljna istorijska rekonstrukcija Boke iz 18. vijeka, venecijanske Boke“, pojasnio je Pištalo, nakon čega je pročitao „Manifest putnika“.
Pištalo i Šaponja budvanskoj publici saopštili su i ekskluzivnu vijest da se roman „Pesma o tri sveta“ prije nekoliko dana pojavio u Sloveniji.
„Ovo je stvarno ekskluzivna vijest, od juče. Poslali su mi korice slovenačkog izdanja, koje nisam stigao ni da otvorim. U Budvi sam dobio vijest da se pojavilo slovenačko izdanje, a Tesla je preveden i na nepalski, kao jedina naša knjiga”, rekao je Pištalo.
I ovo veče na Trgu pjesnika je zaokruženo razgovorom sa mnogobrojnom publikom.
Be the first to comment