U Galeriji solidarnosti, palata Pima, u Starom gradu, u četvrtak, 09. marta 2017. godine otvorena je samostalna izložba Ivane Babić iz Budve. Autorka se predstavila izložbom pod nazivom “Obrisi” u kojoj su radovi u tehnikama ulje i akrilik a osnovni motiv je pejzaž. Na otvaranju se ispred organizatora obratila mr Marija Mihaliček, a o umjetničkom radu Ivane Babić, govorila je istoričar umjetnosti mr Lucija Đurašković.
Ivana Babić je rođena 28.05.1984. godine u Sarajevu. Djetinjstvo je provela u Budvi.
Bavi se slikarstvom i crtanjem još od ranog djetinjstva. Osnovno i srednje obrazovanje stekla je u Budvi. 2003. godine upisuje Arhitektonski fakultet u Podgorici. Diplomirala je januara 2008. godine kod profesora Gorana Radovića.
U periodu od 2003-2007. učestvovala je na nekoliko kolektivnih i grupnih izložbi od kojih se izdvajaju :
- IZLOŽBA STUDENTSKIH RADOVA , Perjanički dom, Podgorica, godine;
- IZLOŽBA SLOBODORUČNIH CRTEŽA, Perjanički dom, Podgorica, 2005. godine;
- IZLOŽBA STUDENTSKIH RADOVA , Galerija Ars, 2006. godine;
- IZLOŽBA ORNAMENT I DEKOR, Muzeji i galerije Podgorica, Kuslevova kuća, mart 2007.godine pod mentorstvom akademika Slobodana Boba Slovinića.
Dobitnik je 19. decembarske nagrade za izuzetan studentski uspijeh za 2006. godinu.
Od 2008-2014. radila je kao saradnik u nastavi na predmetima ARHITEKTONSKA I KOMPIJUTERSKA GRAFIKA I i II kod profesora Aleksandra Radojevića, zatim ARHITEKTONSKOJ ANALIZI I i II i SINTEZNIM PROJEKTIMA.
Osim slikarstva bavi se dizajnom i enterijerom. Živi i radi u Budvi.
DIO IZLOŽENIH RADOVA U GALERIJI SOLIDARNOSTI
U katalogu koji prati izložbu, istoričarka umjetnosti mr Lucija Đurašković je zapisala sljedeće: “Nadahnuta kreativnim izazovom nesagledivih stvaralačkih prostranstava koje nudi slikarstvo, mlada budvanska umjetnica Ivana Babić nam je u, pomalo intimističkom prostoru Galerije Solidarnosti smještene u istorijski znamenitoj kotorskoj palati Pima, predstavila svoja najnovija likovna ostvarenja iz ciklusa „Obrisi” otkrivajući moguće pravce daljeg razvoja svog umjetničkog puta. Pripadajući krugu umjetnika koje je odnjegovala arhitektura, ona takođe, preko svog nesumnjivog talenta, potpuno kreativno ostvarenje pronalazi u svijetu slikarstva, nesebično nam podarujući likovna djela koja plene i privlače bogatstvom vizuelnih senzacija potkrepljenih duhovnošću osobenog estetskog senzibiliteta.
Kroz radove, uglavnom manjeg formata, u tehnikama ulje i akrilik, umjetnica se opredjeljuje za pejzaž kao motiv koji joj, uvijek iznova, budi inspiraciju i pruža najviše mogućnosti za iskaz skrivenih unutarnjih stremljenja. Bilo da je to motiv sa „obrisom” prepoznatnjivog urbanog jezgra, mora, šume ili jezera, ili pak, nekog mističnog predjela iz snoviđenja, Ivana koristi isključivo boju, kao davno utemeljen sezanovski princip, kojom formira i plohu, i oblik, i obris, gradeći sopstvenu likovnu poetiku lirski oplemenjenu pretapanjem suptilnih gradacijskih tonova. U središtu njenih istraživanja su, dakle, trijada boja-svjetlost-materija i njihov odraz kroz energetsku relaciju umjetnik-slika-posmatrač. Odmjerenog gesta, vibrirajući čas nemir, čas spokoj i mir, umjetnica kroz ovakvo stilsko opredjeljenje i, čas raskošno zvučnu, čas posno monohromnu paletu, nenametljivo, a, ipak uvjerljivo, progovara kroz likovni jezik u kome su dubinski prožeti duh sa prirodom, materija sa ne-materijom, sloboda uzleta sa ograničenjima straha od pada…, te samoća i drama savremenog umjetnika ophrvanog težinom vremena izgubljenih iluzija. U tom lavirintu današnjice, nostalgično lutajući kroz maglovite „obrise” sna i energetske vrtloge impulsivnih unutarnjih osjećanja, Ivana snagom profinjene lirske topline, pronalazi svjetlost, bilo kao izbijanje kroz polihromnu razbijenost, bilo kroz polarnu iskričavost preobraženu u sakralnu bijelinu, uvlačeći posmatrača u jedan drugačiji svijet, svijet svojih vibrantnih, tajnovitih i nedodirljivih dubina. Svijet melanholije, ali i nadanja…”
Be the first to comment