Danas je u kafiću „Raspućin”, u okviru TN „Slovenska plaža“održana konferencija za novinare povodom premijernog izvođenja predstave „Kjara Zorzi, Pseudo-istorijska komedija o teatru i domovinskoj sigurnosti“, po tekstu Ljubomira Đurkovića, u režiji Ane Vukotić. Predstava nastaje u koprodukciji JU „Grad teatar“ Budva i Kraljevskog pozorišta „Zetski dom“ Cetinje.
Direktorica JU „Grad teatar“ Ivana Lazović kazala je da joj predstavlja izuzetno zadovoljstvo i čast što, ispred domaćina i prvog koproducenta, ima priliku da zajedno sa autorskim timom i glumcima predstavi i najavi premijeru „Kjare Zorzi“, zakazanu za 23. jul.
„Pripreme za ovu predstavu suštinski su počele još u januaru, kada smo u razgovoru sa rediteljkom Anom Vukotić došli na ideju da radimo tekst Ljubomira Đurkovića. Grad teatar je od njegovih nasljednika otkupio prava za izvođenje predstave i ovom prilikom zahvaljujemo kompletnoj porodici koja nam je izašla u susret i omogućila da vrlo brzo dođemo do autorskih prava i krenemo u realizaciju projekta. Želim da se zahvalim i Kraljevskom pozorištu „Zetski dom” sa Cetinja, našem koproducentu. To je prvi koprodukcijski ugovor koji smo potpisali povodom jubilarnog 40. festivala i prva premijera koju smo dogovorili još u februaru. Tokom čitavog proljeća trajale su pripremne aktivnosti, a autorski tim je 5. juna počeo probe na Cetinju. Od 15. jula radimo na budvanskoj sceni, za koju je Ljubomir Đurković i pisao ovaj tekst. Danas su pripreme predstave gotovo pri samom kraju“, kazala je Lazović.
Direktor Kraljevskog pozorišta „Zetski dom“ Luka Radović rekao je da mu predstavlja izuzetnu čast što je upravo ta institucija izabrana za koproducenta predstave.
„Ljubomir Đurković bio je direktor i umjetnički direktor Kraljevskog pozorišta „Zetski dom”, pa nam predstavlja posebnu čast što radimo tekst jednog od najznačajnijih savremenih crnogorskih dramskih pisaca upravo u godini kada Grad teatar obilježava četiri decenije postojanja. Nadamo se da će premijera 23. jula proteći na najbolji način, s obzirom na snažnu glumačku ekipu i autorski tim koji od 5. juna intenzivno radi na ovom projektu“, rekao je Radović.
Rediteljka predstave Ana Vukotić iskoristila je priliku da čestita jubilej Gradu teatru.
„Čestitam 40. izdanje festivala jer je to, u crnogorskim prilikama, veliki jubilej i rijetkost. Malo je manifestacija koje imaju ovakav kontinuitet. Želim da se zahvalim Ljubu Đurkoviću što je napisao fantastičan komad, pisan upravo za mene, u periodu kada smo zajedno radili „Ribarske svađe”. Ovaj proces bio je veoma težak, ali i izuzetno kreativan. Imala sam sjajnu glumačku ekipu i autorski tim bez kog sigurno ne bih mogla da dođem do rezultata koji nam je svima bio važan. Kao što vidite, dosta sam umorna. Posljednjih nekoliko noći sa scene Između crkava odlazim u četiri ili pet ujutro. Prilagođavanje ambijentalnom prostoru nije nimalo lako. Raditi noću, nakon dva mjeseca intenzivnih proba na Cetinju, zahtijeva dodatnu snagu. Danas sam mirna jer su prethodni dani bili veoma turbulentni zbog brojnih tehničkih, glumačkih i rediteljskih prilagođavanja. Zadovoljna sam što smo stigli do ove tačke. Pred nama je još nekoliko važnih dana jer se predstava oblikuje do posljednjeg trenutka. Uvijek postoji još neki detalj koji treba doraditi. Zahvaljujem glumcima na strpljenju, kao i svim saradnicima. Želim da pronađemo snagu i radost igre, koja tek sada dolazi na red kada prođu svi problemi. Nadam se da ćete uživati u predstavi“, kazala je Vukotić.
Dramaturškinja Željka Udovičić Pleština izrazila je zadovoljstvo iz, kako je kazala, hiljadu razloga.
„Prije svega zato što sa Kraljevskim pozorištem sarađujem dugi niz godina. Anu Vukotić poznajem više od tri decenije, još od vremena kada je bila studentkinja Akademije. Na Gradu teatru sam drugi put kao autor, a ne kao gost sa predstavom. Posebna je čast raditi u gradu i prostoru za koji je Ljubomir Đurković pisao ovaj tekst. Raditi ga sa ovakvim autorskim timom i ovakvom glumačkom postavom veliko je zadovoljstvo. Ono što nas je posebno inspirisalo jeste Đurkovićevo duhovito poigravanje istorijskim činjenicama, kolektivnim sjećanjem, legendama i savremenošću. Upravo nam je taj mozaik omogućio da progovorimo o Budvi na razmeđi kultura i religija, na raskršću Istoka i Zapada, o prostoru koji se bori za svoju slobodu i samostalnost. Đurković se tim pseudo-istorijskim, ali i istorijskim motivima bavi kroz umjetnost i kulturu, prije svega kroz pozorište i riječ na vlastitom jeziku.“
Za koreografiju i scenski pokret bila je zadužena Sonja Vukićević, koja je istakla da je već četiri decenije dio festivala Grad teatar.
„Na Gradu teatru sam već 40 godina, u različitim ulogama. Bila sam ovdje i poslije zemljotresa, kada je radio Ljubiša Ristić, i ostala sam dio ovog festivala do danas. Kažem da sam ostala mlada zato što me je angažovala Ana Vukotić i ta mladost još traje. O ovoj predstavi mogu da kažem samo da ima izuzetnu autorsku ekipu, a naročito glumačku postavu. Glumci su sjajni i izuzetno posvećeni pokretu. Ponosna sam što sam dočekala da budem dio ove velike festivalske priče svih ovih godina i vjerujem da će Grad teatar trajati još dugo“, kazala je Vukićević.
Scenograf predstave Aleksandar Vukotić zahvalio je organizatorima, a posebno Gradu teatru na gostoprimstvu i uslovima za rad.
„Mislim da smo postigli sinergiju koja je potrebna da bi nastala dobra predstava, da svi scenski elementi funkcionišu skladno i vjerujem da će to dovesti do rezultata koji svi očekujemo.“
Kostimografkinja Lina Leković kazala je da je ideja bila da kostim ne govori samo o vremenu u kojem je radnja smještena.
„Željeli smo da kroz razigranost i različite vizuelne uticaje dočaramo duh grada. Tekst je pseudo-istorijski i pun humora, pa mi je bilo važno da sebi damo slobodu da kombinujemo različite istorijske reference sa savremenim elementima kako bismo zadržali humor i igru u kostimu. Karakteristično je da imamo mnogo ručno rađenih elemenata, pa sam prije svega zahvalna svim majstorima koji su učestvovali u izradi perika, maski, šešira, odjeće i obuće, kao i Ani Vukotić, glumcima, autorskom timu i produkciji koji su omogućili da sve to zaživi na sceni.“
Konsultantkinja za jezik Božena Jelušić istakla je da je imala najmanje kreativnu ulogu, ali da joj je bilo veliko zadovoljstvo da kao Budvanka učestvuje u nastajanju predstave.
„Bavila sam se istorijskim kontekstom i literaturom tog vremena. Pred vama će biti predstava koja, tri godine prije velikih istorijskih previranja krajem XVIII vijeka, u jednom malom gradu na rubu Mletačke Republike pokušava da sačuva kulturni kod, uspostavi drugačije odnose u kulturi i formira pozorište. Autor je veoma vješto povezao brojne istorijske reference u jednu mrežu koja jeste pseudo-istorijska, ali koja je, po Aristotelovom shvatanju vjerovatnosti i nužnosti, mogla biti stvarna. Riječ je o borbi jednog malog naroda za sopstvenu kulturu u vremenu velikih istorijskih previranja. Predstava može da rezonuje i sa današnjim vremenom, koje takođe predstavlja svojevrsni istorijski požar, kako u regionu, tako i u svijetu. Čini mi se da svi elementi predstave, kao i posvećenost glumaca i kompletnog autorskog tima, mogu rezultirati jednim slojevitim čitanjem teksta koji pruža odličnu osnovu za to. Zahvalna sam što sam imala priliku da budem dio ovog procesa i da se ponovo bavim Budvom“, kazala je Jelušić.
Naslovnu ulogu tumači glumica Ana Vujošević, koja se zahvalila autorskom timu i kolegama na zajedničkom radu.
„Bio je ovo zanimljiv proces. Zahvalna sam, naravno, Ljubomiru Đurkoviću na sjajnoj drami koja je, iz ugla svih nas koji dobro poznajemo njegov opus, bila potpuno neočekivana. I zbog stila pisanja i zbog načina na koji promišlja naš mentalitet, ali i zbog suštinske demistifikacije našeg bića. Ovaj komad bavi se teatrom, kulturom i domovinskom sigurnošću, temama sa kojima se Crna Gora i danas ozbiljno suočava. Da li smo ovom predstavom ponudili neka rješenja, vidjećemo, ali sigurno smo otvorili važna pitanja i ponudili određene poruke i putokaze.
Za mene je Kjara Zorzi simbol duhovnosti, radosti i životne energije. Ona nije samo neko ko donosi teatar i kulturu, već osoba koja je otišla iz Crne Gore, upoznala drugačiji svijet i pokušava da taj duh prenese svom gradu i oplemeni ga.“
Glumac Dejan Ivanić kratko je poručio:
„Citiraću Konta Zanovića: „Evo me, Budvo, vraćam ti se.” Hvala.“
Pavle Prelević zahvalio je koproducentima i cijeloj ekipi.
„Čast je biti dio ovog komada i raditi tekst Ljubomira Đurkovića. Proces je bio zahtjevan, kao i svaki drugi, ali vjerujem da ćemo tek u susretu sa publikom saznati gdje smo stigli svojim radom. Radujem se igranjima i životu ove predstave.“
Stevan Vuković kazao je da mu posebno znači što učestvuje u koprodukciji koja obilježava jubilej festivala.
„Posebno mi je drago što igram u projektu kojim se obilježava 40 godina Grad teatra. Ja sam rođen 1998. godine i ne pamtim početke festivala, ali sam odrastao uz njegovu priču i želim da dam svoj doprinos njenom nastavku. Ljubomir Đurković bio je jedna od prvih važnih pozorišnih ličnosti koje sam upoznao. Vrijeme koje sam proveo sa njim bilo je dragocjeno za moje glumačke početke i zato mi posebno znači što prvi put igram u njegovom komadu. Lik Don Antuna Kojovića predstavljao mi je dodatni motiv. Riječ je o važnoj istorijskoj ličnosti Budve, a želio sam da kroz svoju igru podsjetim publiku na njegov značaj i doprinos gradu.“
Miloš Pejović kroz šalu je rekao da je konačno dobio priliku da igra lik koji uglavnom sjedi i jede grožđe.
„Posljednjih godina sam se prilično fizički trošio u pozorištu, pa mi je ova uloga došla kao pravo osvježenje. Drago mi je što sam ponovo na Gradu teatru. Upravo sam tokom rada na „Ribarskim svađama” upoznao Ljubomira Đurkovića i ostali smo u lijepom kontaktu. U ovoj predstavi predstavljam svojevrsni kontrapunkt venecijanskom duždu i pokušao sam da kroz lik dočaram polagani raspad Venecije.“
Luka Stanković poslao je jednostavnu poruku publici.
„Treba ići u pozorište. Neko dolazi zbog zabave, neko zbog kulture. Ako neko dođe zbog zabave, možda ponese i malo kulture. Ako dođe zbog kulture, možda ponese i malo zabave. Važno je da dolazimo u pozorište, jer je to jedno od rijetkih mjesta na kojem još uvijek ne moramo da razmišljamo da li je nešto vještačka inteligencija ili nije.“
Budvanin Davor Perunović kazao je da mu je posebno zadovoljstvo što prvi put radi projekat u Crnoj Gori i na Gradu teatru.
„Velika mi je čast što sam dio upravo ovog projekta i što se na neki način vraćam svojim počecima. Zahvaljujem autorskoj ekipi i kolegama sa kojima sam prvi put sarađivao i koji su me prihvatili kao svog. Ako poslije predstave makar nekoliko ljudi izađe razmišljajući o temama koje otvaramo, vjerujem da smo uspjeli. Pozivam publiku da dođe i osjeti energiju sa kojom smo stvarali ovu predstavu.“
Miloš Kašćelan kazao je da osjeća veliku odgovornost prema istorijskim ličnostima koje tumači.
„Osjećam veliku odgovornost prema porodici Zanović i budvanskoj istoriji. U predstavi igram Miroslava i izražavam zahvalnost svim prošlim, sadašnjim i budućim revolucionarima koji tragaju za slobodom. Danas se veoma lako mogu povući paralele između vremena o kojem predstava govori i vremena u kojem živimo. Najteže je bilo prikazati tu potrebu za slobodom i ono što svaki pojedinac jeste u vremenu kada se od ljudi često očekuje da budu dio mase koja slijepo prati ono što joj se kaže.“
Na kraju konferencije direktorica JU „Grad teatar“ Ivana Lazović zahvalila je Ministarstvu kulture i medija, Opštini Budva, Kraljevskom pozorištu „Zetski dom“, autorskom timu i svim saradnicima na realizaciji projekta.
U autorskom timu je i Ivan Marović koji je zadužen za kompoziciju, a u predstavi igraju po redu pojavljivanja: Dejan Ivanić, Pavle Prelević, Ana Vučković, Davor Perunović, Luka Stanković, Jelena Minić, Zoran Vujović, Stevan Vuković, Ana Vujošević, Miloš Kašćelan, Radmila Škuletić, Miloš Pejović i Ognjen Sekulić.
Budvanska premijera predstave „Kjara Zorzi, Pseudo-istorijska komedija o teatru i domovinskoj sigurnosti“ biće izvedena 23. jula na sceni Između crkava, sa početkom u 21 čas, dok su reprizna izvođenja zakazana za 24, 25. i 26. jul, takođe od 21 čas.
Be the first to comment