U Modernoj galeriji u Budvi, 12. oktobra 2015.godine, otvarena je izložba kanadskog umjetnika Dereka Besanta pod nazivom “Kraj jezika” – „THE END OF LANGUAGE“. Izložba je realizovana u saradnji JU Muzeji i galerije Budve i Ambasade Kanade iz Beograda.
Derek Besant je kanadski umjetnik koji živi u Kalgariju u Kanadi. Studirao je na Univerzitetu u Kalgariju. Bio je izložbeni dizajner u Glenbou muzeju između 1973-1977. Dizajnirao je izložbe u umjetničkim galerijama i muzejima, zajedno sa katalozima i putujućim izložbama. Alberta koledž za umjetnost i dizajn ga je pozvao da predaje na odjeljenju za crtanje/lijepe umjetnosti 1977. Predavao je tamo više od trideset godina. Bio je šef odjeljenja za crtanje od 1977-1991. Osvojio je ‘Alberta General Governor’ nagradu za umjetnost 1980, Svjetsku kulturnu nagradu za istraživanje umjetnosti i pisama u Milanu, Italija 1983, prestižnu Alumni nagradu 1999. sa Univerziteta u Kalgariju i Portfolio nagradu Amerike muzeja Smitsonijan u Bostonu 2005. Neka od njegovih javnih djela predstavljaju i murali na zidovima zgrada u Torontu i Njujorku. Besantove izložbe uključuju i predstavljanje Kanade na Bijenalu u Šarži u Ujedinjenim Arapskim Emiratima 2003, Metropoliten muzeju fotografije u Japanu, Sigraf međunarodnoj konferenciji o interaktivnim tehnologijama u Los Anđelesu 2004.
Izložbu je otvorio gospodin Kevin Reks, savjetnik i zamjenik šefa misije Ambasade Kanade, a otvaranju je prisustvovala i gospođa Olgica Marinković, šef odeljenja za odnose sa javnošću i programe obrazovanja.
FRAGMENTARNI VIDEO ZAPIS OTVARANJA
Umjetnik se predstavio sa 26 fotografija, koje prate zvučni zapisi.
O prikazanoj izložbi, autor je između ostalog naveo: “…KRAJ JEZIKA jeste poziv na prepoznavanje putem kognitivne moždane aktivnosti vizuelnog sklapanja crta lica. Neke od prikazanih osoba mogu nam djelovati poznato, iakosu njihova lica namjerno pomjerena van vidnog polja na blizinu. Ova smišljena radnja usmjerena na onemogućavanje oka da prikupi dovoljno podataka, budi sposobnost mozga da sakupi dovoljno memorije koja vodi ka prepoznavanju. Fragmenti tekstova nanizani između posmatranog objekta i posmatrača predstavljaju smetnju u opservaciji slikovnog potja, što nas podstiče na dodatnu upitanost. Međutim, kada jednom mozak počne da razaznaje komponente teksta, on usmjerava svoj interpretativni mehanizam na čitanje, dok likovni oblici isčezavaju kao kroz maglu. Područje istraživanja koje jednačina stavlja u pogon poziva posmatrača da uzme učešće, oslanjajući se na njegovo pamćenje, njegovo iskustvo i automatski pokušaj izgradnje značenja iz ova dva pravovremena usmjeravanja pažnje. Kada se to dogodi, posmatrač gradi kognitivne mostove u odnosu na priču i oni postaju njen sastavni dio. Zapravo, ta priča nesvjesno postaje priča posmatrača…”
POŚETIOCI NA OTVARANJU
