U subotu, 14. jula, na Trgu pjesnika nastavljen je književni program 26. festivala “Grada teatra” omažom djelu velikog prijatelja festivala, prof. dr Vladimira Vukićevića. O djelu nedavno preminulog Vladimira Vukićevića, poznatog naučnika, istraživača i mislioca evropskog formata, govorili su Ana Vukotić, rediteljka, Dragan Radulović, pisac i Aleksandar Vukotić, slikar.
Trg pjesnika
Omaž na Trgu pjesnika je počeo upoznavanjem velikog broja prisutnih posjetilaca sa veoma bogatom biografijom profesora dr Vladimira Vukićevića. U ovom prilogu 
dajemo samo kratak presjek iz te veoma bogate i sadržajne biografije.
Vladimir Vukićević (1947-2012) završio je osnovnu i srednju školu u Beogradu. Školske 1970/71. godine upisao je studije filozofije na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Doktorat pod nazivom „Logika i vrijeme“, pripremio je kao promocioni stipendista Thyssen-Stiftung-a, odbranio u julu 1987. godine na Ruhr-Universitatu Bochum kod Ota Peglera. Na istom Univerzitetu završio je i studije Istorije umjetnosti (kod Maksa Imdala) i Socijalnih nauka. Diplomska tema pod nazivom „Uloga boje kod Sezana“, odbranjena kod prof. Maksa Imdala, kasnije će prerasti u prvorazrednu istraživačku jedinicu i opsežnu naučnu studiju pod nazivom „Sezanova realizacija – slikarstvo i zadatak mišljenja“ objavljenju na nemačkom jeziku u Minhenu 1992. Ova studija upravo je ključna preporuka koja će Vukićevića u godinama koje slijede promovisati u referentnog evropskog istraživača i mislioca. U Crnoj Gori, na Cetinju, objavio je studije „Mišljenje i viđenje“ i „Martin Heidegger. Diafora“. Kao vrstan erudita i pedagog ostvario je ogroman uticaj na više generacija mladih ljudi.
Pisac Dragan Radulović govorio je o dvije knjige Vladimira Vukićevića “Mišljenje i viđenje” i “Sezanova realizacija – slikarstvo i zadatak mišljenja”. Objavljivanje zbornika “Mišljenje i viđenje” u kojemu je obuhvaćeno 36 tekstova najznačajnijih likovnih umjetnika dvadesetog vijeka, po riječima Dragana 
Radulovića, predstavlja bitan događaj u kulturi Crne Gore. Estetička misao je ozbiljno zapostavljena u kulturi Crne Gore, pa je pojava ovakvog Zbornika tim prije značajnija. Priređivač i prevodilac Zbornika Vladimir Vukićević, kao profesor Estetike na Likovnoj akademiji na Cetinju, veoma je vodio računa o potrebama svojim studenata da se upoznaju sa mišljenjem likovnih umjetnika dvadesetog vijeka koji su svojim djelima radikalno izmijenili lice likovne umjetnosti. Iz tih razloga, kaže Radulović, ne treba zanemariti pedagošku vrijednost ovog Zbornika. Osim toga, Zbornik je namijenjen i za manje stručne čitatelje ako žele iz prve ruke da čuju i pokušaju razumjeti šta se to značajno desilo u slikarstvu prošlog vijeka i zbog čega to likovna umjetnost dvadesetog vijeka ne liči na one koje su joj prethodile.
Ako značaj jedne knjige mjerimo time koliko je u stanju da nas postakne da razmišljamo o njenom sadržaju, koliko je u stanju da na bolje izmijeni naše razumijevanje jedne značajne oblasti ispoljavanja ljudskog duha, a u ovom slučaju to je likovna umjetnost dvadesetog vijeka, onda je Zbornik knjiga koja zaslužuje napor tumačenja, a čitalac koji pažljivo i bez predrasuda pristupi ovom djelu sasvim sigurno neće ostati uskraćen za vrijedan intelektualni dobitak, ističe Dragan Radulović.
Za knjigu “Sezanova realizacija” koja ima podnaslov “Slikarstvo i zadatak mišljenja” Dragan Radulović kaže da je profesor Vladimir Vukićević u ovoj studiji preduzeo istraživački napor da odgonetne sam pojam umjetničke realizacije, tako što će ga osvijetliti iz nekoliko različitih uglova. Na početku studije analiziraju se Sezanova pisma, a zatim slijede poglavlja u kojima se tumače mišljenja fenomenologiji sklonih filozofa i istoričara umjetnosti. U ovoj studiji, Vladimir Vukićević iznosi svoju osnovnu tezu da je ključ za dešifrovanje pojma realizacija u djelu poznog Sezana, mišljenje u umjetnosti a ne filozofija umjetnosti ili estetika.
Na kraju izlaganja, Dragan Radulović je pročitao tekst koji je objavio osam dana nakon što je preminuo profesor dr Vladimir Vukićević.
Iz tog teksta izdvajamo sljedeće: “Vladimir Vukićević je bio zadivljujuće uspjeli amalgam ljubotinjskog soja i najboljih tradicija duha njemačke filozofije. Doktorirao je disertacijom „Logika i vrijeme u fenomenološkoj filozofiji Martina Hajdegera” pred komisijom kojom je predsjedavao Oto Pegler, Hajdegerov dugogodišnji sekretar.
Jedno društvance u Budvi – interno nazvano „Consilium” -običava da se okupi subotom ujutro, i uz kafu i novine ogovara grotesku društveno-političke stvarnosti i njene istaknute aktere. Iz subotnjih druženja sa njim uvijek bismo izlazili bogatiji za intelektualno iskustvo neprocjenjive vrijednosti.
Budući da svi odavno živimo u „rđavoj beskonačnosti” tranzicionog Diznilenda, materijala za ironiju i cinične komentare uvijek je bilo više nego dovoljno. Kada smijeh utihne, profesor je znao da banalnu društvenu situaciju filozofski kontekstualizuje, i da svojim prijateljima daruje usmeni esej nevjerovatne misaone oštrine…”
Slikar Aleksandar Vukotić je detaljno govorio o slikarstvu onako kako su ga vidjeli likovni umjetnici koji su zastupljeni u zborniku “Mišljenje i viđenje” a koje je na neki način 
bilo i okosnica na kojem se bazirao predavački rad profesora Vladimira Vukićevića sa studentima na akademijama na Cetinju i u Podgorici. Po riječima Aleksandra Vukotića, profesor Vukićević je smatrao da studenti moraju pred svojim očima da imaju duhovni trougao umjetnosti koji se stalno kreće i ide naprijed. Osim toga on je htio da svoje studente učini svjesnim trenutka u kojem se nalaze, i da ih pripremi da odgovore na današnje izazove u odnosu na taj trougao koji je živ, koji se kreće.
Rediteljka Ana Vukotić, je govorila o predavačkom radu profesora Vukićevića, ali i o saradnji sa njim na realizaciji predstave čiji je tekst pisan na njemačkom jeziku. Ana Vukotić je naglasila da Vladimir Vukićević kao profesor nikad nije ništa improvizovao i kompletan rad sa studentima je izvodio vrlo temeljno.
Za profesora Vukićevića kaže da je bio posvećenik cjelokupne umjetnosti, jer se njeni segmenti u njegovom mišljenju nijesu mogli razdvojiti. Do saradnje sa Vladimirom Vukićevićem je došlo prilikom rada na pozorišnoj predstavi “Vjera, ljubav, nada” od njemačkog pisca Edena von Horvata. Trebalo je tekst drame prevesti sa njemačkog na crnogorski jezik. Ana Vukićević ističe da je upravo on jedina osoba koja je mogla na pravi način da prevde tekst Edena von Horvata. To je jedini prevod drame Edena von Horvata “Vjera, ljubav, nada” sa njemačkog na crnogorskom jeziku. Rad na ovom projektu još jednom je potvrdio veličinu profesora Vukićevića i njegov studiozan pristup i posvećenost svakom poslu kojeg se prihvati, naglasila je Ana Vukotić.
FRAGMENTARNI VIDEO ZAPIS SA TRGA PJESNIKA
