Stajaće ovacije za “Galeba”

Igranjem predstave “Galeb” Narodnog pozorišta iz Sombora sinoć je na sceni između crkava nastavljen dramski program 37. festivala Grad teatar. Predstava je nastala prema drami Antona Pavlovića Čehova, u adaptaciji i režiji Milana Neškovića.

Publika je sa velikom pažnjom pratila radnju čuvene drame, a glumce je na kraju nagradila stajaćim ovacijama. Reditelj Milan Nešković je nakon izvođenja predstave kazao da je “Galeb” jedan od onih komada koji su neizbježni u rediteljskoj karijeri.

“Ovo je jedan od komada koji  svako ko se bavi ovim poslom stavi na listu da će nekada u životu morati da ga uradi, a nekad i više puta. Ja sam srećan što sam dobio priliku da to uradim sa 37 godina i najviše sam zahvalan svojim studentima jer sa svakom generacijom na Akademiji radim određene dijelove Čehova i uvijek smo pokušavali da shvatimo zašto je on napisao da je to komedija u četiri čina. Kroz to istraživanje sam se i ja osmjelio da radim ovako veliki komad i to povodom jubileja, 140 godina Narodnog pozorišta u Somboru. Ako mi je Grad teatar omiljeni festival, onda mi je Narodno pozorište Sombor omiljeno pozorište za rad”, kazao je Nešković i objasnio zašto je “Galeb” komedija.

“Žanr živi isključivo u glavi gledalaca i to što mi gledamo tragediju između muža i žene, brata i sestre, majke i sina i ono što se njima dešava, a mislim na tragediju i previranja unutar porodice, ne znači da to nama ne treba da bude komično. Posebno kada vidimo izraženu sujetu majke prema djetetu. Likovi su jako neiskreni jedni prema drugima, samim tim i prema sebi. Mislim da je Čehov i to imao na umu kada je govorio da takva vrsta neiskrenosti dovodi do tragedije i samoubistva. To s jedne strane treba da bude smiješno, zašto to radimo sebi. Ali bude kasno kada to proizvede veliki tragediju”.

Umjetnički direktor Narodnog pozorišta u Somboru, glumac Saša Torlaković je kazao da nije jednostavno postaviti velikog pisca u pozorištu.

“Nekako reditelj uvijek traži idealnu podjelu, a sklopile su se kockice da mi trenutno imamo takvu podjelu iako smo malo pozorište. Izuzetno je važno da se na repertoaru Narodnog pozorišta igraju klasični komadi. Družiti se sa velikim piscem je privilegija i ne dešava se to stalno. Mislim da danas treba raditi klasike jer oni pokazuju da su za sva vremena. Dosta mi je tih predstava, a igrao sam u mnogim, koje zamirišu na dnevnu politiku. Mislim da je pozorište iznad svega toga i svaka misao i rečenica ovog pisca nas upućuje na to da se nije ništa promijenilo u ljudskoj prirodi od tada kada je nastao komad pa do danas.”

Glumici Ani Rudakijević ovo nije bilo prvo igranje na Gradu teatru, ali jeste na sceni između crkava.

“Prošlog puta smo igrali u amfiteatru manastira Stanjevići, ovdje na sceni između crkava je izazovno iako nam prija što je ambijent na otvorenom. Takođe, rijetko koja glumica dobije priliku da igra Ninu, tako da mi je ovo bio veliki zadatak i izazov. Ja sam se povrijedila na sredini procesa i gips koji je ostao u predstavi je zapravo moja privatna povreda i bilo je izazovno s tom povredom izgurati do kraja, ali sam uspjela i ponosna sam na sebe što sam uspjela.”

Scenograf je Marija Kalabić, kostimograf Biljana Grgur, kompozitor i autor songova je Duda Buržujka (Julija Petković), za scenski pokret zadužena je Andreja Kulešević, a za scenski govor Saša Latinović. U predstavi igraju: Ivana V. Jovanović, Nikola Knežević, Srđan Aleksić, Ana Rudakijević, Pero Stojančević, Julija Petković, Saša Torlaković, Ninoslav Đorđević i Stefan Beronja.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


three × two =