Promovisana knjiga aforizama Žensko pismo u budvanskoj Biblioteci

U organizaciji Narodne biblioteke Budve u srijedu je predstavljena knjiga aforizama Žensko pismo čija je priređivačica Deana Sailović. Na budvanskom predstavljanju Ženskog pisma su pored priređivača antologiju predstavile aforizmima neke od autorki koje su zastupljene u knjizi: Slavka Klikovac, Milojka Jovović i Maja Mišnić, dok je aforizme Sandre Pavličić čitao aforističar Dragan Pavličić kao i svoje, a aforizme autora predgovora Vladislava Vlahovića čitala je Milojka Jovović. Odlomak iz recenzije Aleksandra Čotrića pročitala je Slavka Klikovac.

Knjiga sadrži 1805 aforizama od 180 autorki, a priređivačica je imala uvid u desetine autorskih zbirki aforizama, brojne zbornike, antologije, časopise, recenzije, predgovore, pogovore, internet portale i društvene mreže. Žensko pismo, “temporalnu antologiju”, kako ju je nazvao i okarakterisao jedan od recenzenata profesor Oliver Janković i kako u njenom podnaslovu stoji, otvara kraljica Natalija Obrenović, prva koja je u Srbiji objavila knjigu aforizama, a za njom slijede “princeze duha” u periodu koji obuhvata 120 godina, od kraja 19.vijeka do danas.

Priređivačica Ženskog pisma ističe da je mislila u početku da će napraviti zbornik koji ima 50-60 autorki, no kako su pristizali aforizmi krajnja cifra je 180 autorki. U knjizi se u četiri hronološka poglavlja nalaze autorke koje su “za vreme u kojem su živele pisale na karakterističan, prepoznatljiv način. U knjizi ima puno književnica kojima aforizam nije primarna književna forma nego su se bavile poezijom, prozom, ali su pisale i aforizme što je manje poznato javnosti.” U trećem poglavlju su aforističarke koje sada stvaraju aforizme, a u četvrtom su predstavljene dame koje aforizme pišu isključivo na društvenim mrežama. Svaka od autorki je zastupljena sa određenim, nevelikim brojem aforizama, ali dovoljno da zainteresuje čitaoca da dalje traga u bibliotekama i na sajtovima za određenim aforističarkama. U čemu se razlikuju aforizmi nekada i danas, Deana Sailović kaže da su prvobitni aforizmi “vrlo benigni, lišeni ironije, sarkazma, satire. Naravno, kroz redove i poente se vidi i naslućuju društveno-politička situacija, određena nezadovoljstva i ti prvi aforizmi više lice na narodne pouke, na narodne mudrosti i lekove. Današnji aforizmi su izuzeno oštri, satirični, sarkazam je podignut na mnogo viši nivo, a izuzetna duhovitost se prepoznaje kod aforističarki iz poslednjeg poglavlja koje stvaraju na društvenim mrežama, a ispod duhovitosti se krije ne baš toliko smešna poenta.” Selekcija aforizama zahtijeva puno čitanja i puno vremena, sve teme su jako eksploatisane, ali se ipak može biti originalan u izrazu, a svaka od 180 autorki kaže Sailović ima poseban, različit stil, te da ne postoje plagijati ili sl. U pogovorima je istaknuta razlika između aforizama koje stvaraju žene i onih koje stvaraju muškarci, dajući primat i jačinu ovim drugima, međutim priređivačica smatra da će se ovom knjigom puno toga promijeniti, čitaoci će vidjeti da aforističarke znaju lijepo, lucidno, racionalno i analitički da razmišljaju i da se kratko izražavaju. Svi krajevi bivše države su kako ističe Sailović plodno tle za razvoj satire.

Podnaslov knjige je temporalna antologija iz razloga što obuhvata period od 120 godina a autorke iz prva dva poglavlja su “stekle taj status da se nađu ne u ovoj već u bilo kojoj drugoj antologiji, a mi koje smo u trećem i četvrtom poglavlju još uvek nismo rekle “poslednju reč” kako to kaže profesor Oliver Janković; naše vreme tek dolazi. Da li ćemo mi jednog dana zaista zavređivati da se nađemo u nekoj antologiji pokazaće vreme…” Naziv Žensko pismo je odabrala iz razloga što se taj termin u aforistici koristi pogrdno, “neko ko je slab ko nedovoljno dobro piše i ja sam htela da predstavim svu raskoš ženskog pisma zato knjiga ima taj naziv. “

U knjizi se nalaze i neki  aforizmi Vesne Parun, a jedan od njih  definiše aforizam kao afrodizijak duha.

Deana Sailović, rođena u Sarajevu, živi u Sremskim Karlovcima,  je aforističarka, autorka tri knjige, “Princeza na zrnu razuma”, “Elektronska ispovedaonica” i “Koji sam ja meni idiot”, priređivač zbornika Žena i aforizam temporalne antologije Žensko pismo. Član udruženja književnika Srbije, Društva književnika Vojvodine i Beogradskog aforističarskog kruga.