12.07.2012.
GRAD TEATAR BUDVA
Dubrovačke ljetnje igre
Vlaho Stuli
KATE KAPURALICA
Režija: Dario Harjaček
U petak, 12 jula, na sceni između crkava nastavljen je dramski program 26. festivala „Grad teatar“ izvođenjem produkcije Dubrovačkih ljetnjih igara, Stulijeve „Kate Kapuralice“ u režiji Daria Harjačeka. Ujedno je realizacija ovog programa još jedna u nizu mnogobrojnih inostranih saradnji na ovogodišnjem festivalu, ovoga puta sa festivalom Dubrovačke ljetnje igre.
Dramaturgija: Katarina Pejović
Scenografija: Iva Matija Bitanga i Leo Vukelić
Kostimografija: Doris Kristić
Muzika: Frano Đurović
Uloge:
Luka, desetar – Nikša Butijer
Kate, njegova žena – Jelena Miholjević
Mare, njihovo dijete- Barbara Prpić
Pavle, njihovo dijete – Nika Burđelez
Luko, njihovo dijete – Ivan Magud
Marica- Srđana Šimunović
Vukić– Branimir Vidić Flika
Tikvulin, mornar – Maro Martinović
Kanđe, pisar – Perica Martinović
Scenski radnici- Nikola Baće, Romano Nikolić
Turisti- Božo Lopižić, Jasmina Tarabi
O predstavi
Dario Harjaček je o radu na ovom tekstu istakao:
„Kate Kapuralicu iz ranijih dana pamtim kao tekst s izrazitom crtom groteske i farsičnosti. Kada sam ga ponovno pročitao nakon mnogo godina, asocijacije vezane uz njega bile su mi upravo suprotne- u njemu nalazim jednu istinitu sliku stvarnosti, oduševljava me njegov realizam, beskrupuloznost u prikazivanju života, izravnost u komunikaciji i jedna pomalo nespretna ljudska potraga za ljubavlju i dostojanstvom. Kada sam drugi put čitao tekst dirnula me nemoć i nesreća s kojom se bore likovi ove drame, a opet sve je to nekako i smiješno, smiješno utoliko što u Kati Kapuralici vidim najčišću metaforu naše potrage za dostojanstvom gdje u vlastitoj ozbiljnosti i strastvenom predavanju idealima uvijek nekako izgledamo smiješni drugima. Svi smo mi Kate Kapuralica.“
Dramaturg Katarina Pejović je istakla:
“Moja povijest s „Katom Kapuralicom“ seže unatrag do studentskih dana kada sam, zahvaljujući neponovljivoj Mirjani Miočinović i njenim nadahnutim i strastvenim predavanjima iz istorije jugoslovenske drame i pozorišta, prvi put pročitala Stullijev komad. Osupnula me njegova heretična vulgarnost, njegova smjelost da tako radikalno posegne u grotlo obiteljskog kompleksa, a nadasve očarala i razgalila neobuzdana duhovitost i vrcavost koja je kiptjela iz tog zakuhanog dramskog lonca. Tada sam, iz perspektive uzbudljivih i poletnih urbanih osamdesetih, nesvjesnih netom nadolazećih povijesnih i životnih bura, vidjela „Katu Kapuralicu“ kao čistu grotesku, gotovo karikaturalnu, subverzivnu u toj drskosti i anarhičnu u stavu, a njeno sam scensko uprizorenje mogla zamisliti samo u ključu visoke stilizacije, dakako, obavijene mediteranskim, goldonijevskim duhom. No, ma koliko ovaj komad bio uzemljen u dubrovačko pučko tlo, nisam ga doživljavala lokalnim, niti mi se njegova priroda činila posebno karakterističnom za Grad koji je, u mojoj privatnoj mitologiji, imao poziciju Parnasa, Olimpa – svetog mjesta, jednom rječju. Dubrovnik je bio poprište najljepših dana mog djetinjstva i rane mladosti, raj ljetnih i zimskih praznika, mjesto blaženog prepuštanja bezbrižnom druženju neopterećenom svakodnevicom i bilo kakvim obilježjima i pravilima osim onima koje zadaje čista ljubav.”
Dario Harjaček je rođen 12. maja 1979. godine u Beču. Osnovnu školu i gimnaziju je završio u Varaždinu. Nakon završene gimnazije upisuje studije komparativne 
književnosti i povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Nakon treće godine studija upisuje Akademiju dramske umjetnosti, odsjek kazališne režije i radiofonije na kojem je diplomirao 2006. godine. Tokom studija ispitna predstava „Adam i Eva“ Miroslava Krleže uvrštena je u program Eurokaza. 2005. godine u Varaždinu režira prvu profesionalnu predstavu V. Švab: Uništenje naroda, a nedugo zatim i predstavu Tri sestre u Teatru &td. Tokom sljedećih godina kao reditelj gostuje u Hrvatskom narodnom kazalaištu Ivana Plemenitog Zajca u Rijeci, Studiju za suvremeni ples, Dječjem kazalištu Dubrava, Zagrebačkom kazalištu mladih, GDK Gavelli, Kazalištu Kufer, Ludens teatru te nekoliko puta u Teatru &td. Veći broj predstava čine autorski projekti, predstave nastale prema dramskim tekstovima savremenih hrvatskih pisaca (N. Mitrović, D. Špišić, R. Žulj, T. Štivičić) te predstave nastale prema predlozima klasika filmske umjetnosti i savremene proze (Jelinek, Bergman, Bunuel). 2010. godine predstava Alabama nastala prema tekstu Davora Špišića gostuje na Marulićevim danima gdje osvaja nagradu za najbolju žensku ulogu (Marina Nemet).
Vlaho Stuli je rođen u Dubrovniku 8. oktobra 1768. u uglednoj dubrovačkoj porodici Stulić (Stulli), kao jedan od tri sina Luka Stulija i Marije Drobac. Kao i njegova braća, završio je gimnaziju u rodnom gradu. Pripadao je elitnom građanstvu koje je bilo profrancuske orijentacije. Vlaho se zaposlio 1791. u Dubrovniku kao pripomoć ocu Luku, koji je bio viši lučki činovnik odnosno lučki kapetan, snabdijevajući brodove onim što im je bilo neophodno. Kasnije je zamijenio oca na njegovom radnom mjestu „kapetana porta“, a radno mjesto mu je pružalo neposredna i sigurna saznanja iz svih područja javnog života. Bio je zatim i niži zdravstveni činovnik i brat ljekara koji je obilazio gradsku sirotinju i napisao raspravu o javnim bludnicama i tako bio u neposrednom kontaktu sa bijedom najnižih društvenih slojeva. Po opredjeljenju jakobinac, građanin, najradikalnije je progovorio o stvarnom stanju svog već izgubljenog, obezglavljenog i iscrpljenog grada u (tragi)komediji Kate Kapuralica. Nemamo podataka da je komedija izvedena za autorova života, što niti malo ne čudi s obzirom na tadašnje dubrovačke prilike. Osim teksta Kate Kapuralice, ostavio je Vlaho Stuli i niz latinskih i italijanskih epigrama, kao i svoj dnevnik na italijanskom jeziku, u rukopisu, pod naslovom u prevodu Dnevnik Vlaha Stulija od godine 1806. do 1842.). Rijetki su živopisni pasusi, gdje postaje narativniji, kao npr. kada piše o očito dugo priželjkivanom ulasku francuske vojske s generalom Loristonom na čelu u grad. Kroz njih, osim nizanja događaja, dolazi do izražaja lični stav jedino u osudi pokušaja vlastele da obnovi svoju vlast. Njihove podvige u Dubrovniku i u svijetu smatrao je spletkarenjem, među njima nije vidio razumnih i čestitih ljudi, pa je zamisao o obnovi aristokratske republike smatrao ludošću. Jedino u tim dijelovima prepoznajemo autora Kate Kapuralice, protivnika svakog konzervativizma, punog odbojnosti prema aristokratskom elementu i zagovornika prepoznatljivog novog građanskog liberalizma i demokratskog duha. Umro je u rodnom gradu 1846/8. godine (kako prema kojim izvorima).
FRAGMENTARNI VIDEO ZAPIS PREDSTAVE
Tekst korišćen u prilogu preuzet iz afiša Grada teatra.
