U Modernoj galeriji u Starom gradu, 14. juna 2013. godine otvorena je samostalna izložba slika mr Isidore Stamatović Bigović. Izložbu je otvorila istoričar umjetnosti Mirela Čormaković, kustos u Modernoj galeriji.
Otvaranje izložbe u Modernoj galeriji
Isidora Stamatović Bigović (1983) diplomirala je na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju (Univerzitet Crne Gore), na slikarskom odsjeku u klasi profesora Smaila Karaila 2006. Magistrirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu (Univerzitet u Sarajevu) na slikarskom odsjeku u klasi profesora dr Nusreta Pašica 2012 godine. Samostalno izlaže od 2008. godine, a do sada je ostvarila desetine autorskih i kolektivnih predstavljanja u zemlji i inostranstvu.
Članica je ULUCG-a i ULUBIH-a. Bila je učesnik Jesenjeg salona u Parizu 2012. godine u sekciji ”Mythes et Realites” posvećenoj nadrealnoj i vizionarskoj umjetnosti.
Isidora Stamatović Bigović živi i radi u Herceg Novom.
U katalogu za ovu izložbu, Mirela Čormaković je za stvaralaštvo Isidore Stamatović Bigović između ostalog zapisala: “…Tragajući za prikladnim vizuelnim ekvivalentima ličnih emotivnih stanja i promišljanja, autorka uranja svoj likovni svijet u jedan snoviti univerzum, blizak spiritualizmu i misticizmu nadrealističkog i metafizičkog slikarskog iskaza. Takav pristup postavlja priču u čudan fantastičan kontekst, prostor s prizvukom enigmatskog, koji prekida vezu sa opipljivošću realiteta i skreće pažnju na podsvijest, one skrivene i mračne dubine ljudske psihe. Sa željom za unutrašnjim produbljivanjem i potrebe za razumijevanjem esecijalnog, prilazi slici sa vještinom analitičara, te i u formalnom smislu razlaže motive na elemente, cjeline na dijelove. Cilindrično seciranje ekstremiteta aktera dobija svoje jasno tumačenje u Frojdovom poimanju ljudskog tijela kao ‘’punog tajnih fijoka koje samo psihoanaliza može da otkrije’’. Simboličnim razlaganjem fizičke pojavnosti, autorka zalazi u sferu metafizičkog, ulazi u otkrivanje čovjekove duše kao njegovog imanentnog pokretača, izvora sveg dobra i zla koji oblikuju jedno ljudsko biće. Čin poniranja u ljudsku dušu i njegovu intimu možda najvijernije oslikavaju magritovski portreti, bez lica ili sa maskama, ispunjeni tjeskobom, sumnjama i strahovima. Bez mučnih ispovjedanja detalja, autorka sa lakoćom postiže široki spektar željenih asocijativnih nivoa…”
Na postavci iz ciklusa ”Slike života” predstavljeno je dvadesetak radova novijeg datuma, izvedenih tehnikama ulja na platnu i asamblažima. Prikazujemo neke od izloženih radova: