U subotu 1.septembra 2012.godine u Modernoj galeriji otvorena je izložba Branka Vukića, likovnog umjetnika iz Bara. Izložbu je otvorio prof.dr Siniša Jelušić.
Sa otvaranja izložbe
Branko Vukić
Biografija:
Datum rođenja: 16.08.1938. Krnjice – Bar
1955 -1960 Umjetnička škola – slikarski odsjek u Herceg Novom
1972 -1973 Pedagoška akademija Nikšić
1991 – Studujski boravak Lenjingrad
1994 – Nagrada Oslobođenja grada Bara
2001 – Nagrada Saveza likovnih pedagoga Jugoslavije za dugogodišnje unapređivanje likovne kulture u Jugoslaviji.
Adresa: Mila Boškovića br.18, 85000 Bar, Crna Gora Kontakt tel: +382(0)30 313 526 mob. tel: +382 67 496 055 E-mail: beli-vuk@t-com.me
Značajne samostalne izložbe:
1989. Bar, Galerija Velimir A. Leković
1989. Titograd, Galerija Doma omladine Budo Tomović
1993. Kotor, Galerija Centra za kulturu
1993. Beograd, Galerija u kući Đure Jakšića
1994. Sveti Stefan, Art galerija
1996. Bar, Hotel Topolica (promocija galerije)
2002. Podgorica, Galerija „Most”
2003. Bar, Galerija Velimir A. Leković
2003. Petrovac, Galerija „Marko Gregović”
2004. Herceg Novi, Galerija „Sue Ryder”
2004. Beograd, Galerija u kući Đure Jakšića
2007. Tivat, Galerija „Buća – Luković”
2008. Stari Bar, Kuća Maslina
2010. Sombor, Galerija Kulturnog centra „Laza Kostić”
2012. Budva, Moderna Galerija
Prof. dr Siniša Jelušić
Prof. dr Siniša Jelušić je na otvaranju govorio o umjetničkom stvaralaštvu Branka Vukica. U uvodnom dijelu je istakao da umjetnost dvadesetog vijeka moramo poimati kao simbol, kao simbolički izraz. U daljem izlaganju dr Jelušić je objasnio kako se taj simbolički iskaz pokazuje u slikarstvu Branka Vukića i u okviru kakvog likovnog jezika. Prikazujemo skraćeni video zapis izlaganja prof dr. Siniše Jelušića.
U katalogu koji prati izložbu, Lucija Jelušić Đurašković, istoričarka umjetnosti je između ostalog zapisala:
“…Simboli u simbolu, jednom od najsloženijih simbola mediteranske flore, u MASLINI. Kao simbol vjekovnog trajanja, pamćenja životnih dešavanja, plodnosti, mira, te pobjede nad turobnim silama, MASLINA će zauzeti centralno mjesto u cjelokupnom stvaralačkom opusu ovog umjetnika. Ona će pružiti mogućnost uspostavljanja lirskog odnosa u predočavanju prirode (pasteli), a, takođe i odnosa ekspresivnog pulsiranja života (ulja) u kome se bore različite dualističke sile, u kome se osjeća egzistencionalna bol i patnja u sudbini palog čovjeka, palog u prolaznosti, nihilizmu, duhovnoj bijedi i neostvarenosti. I zato, i u jednom i u drugom stilskom opredjeljenju, a naročito u slikama nadrealnog, fantazmagoričkog sadržaja, struktura MASLINE, prepuna asocijativnih simbola, zauzima centralno mjesto u kompoziciji, te čini pandan prostoru iz koga izranja, mirnoći tog prostora izraženog zvukom boje koja kao nosilac forme odzvanja kroz mističnu tišinu … pandan prostoru obasjanom nekom čudnom bojom magičnog, nestvarnog svjetla, svjetla koje nas očekuje negdje u dubini makro kosmičke tajne…”
