17.07.2014.
GRAD TEATAR BUDVA
Bitef Beograd,
HNK “Ivan pl. Zajc”
Festival “Riječke ljetnje noći” Rijeka
nezavisna producentkinja Maša Kolar
DON ŽUAN
Plesna predstava
Bitef dens kompanija
U četvrtak, 17. jula, na sceni između crkava održana je druga ovogodišnja premijera na 28. festivalu, plesna predstava „Don Žuan“ u koreografiji Maše Kolar i uz originalnu muziku Rundek kargo trija. „Grad teatar“ ovu koprodukciju radi u saradnji sa BITEF teatrom iz Beograda i HNK „Ivan Pl. Zajc“ iz Rijeke i festivalom „Riječke ljetnje noći“.
Koreografija: Maša Kolar
Originalna muzika: Rundek Cargo Trio
Isabel, Darko Rundek, Dušan Vranić – Duco
Dizajn svijetla: Nuno Salsinja
Kostim: Petra Dančević
Scenografija: Jasmina Holbus
Fotografija i dizajn: Jelena Janković
Izvršna produkcija: Anđelka Janković
PR: Slavica Hinić
Organizacija: Tamara Pović
Šef tehnike: Ljubomir Radivojević
Majstor svijetla: Dragan Đurković i Milan Neić
Majstor tona: Miroljub Vladić i Milan Kovarbašić
Igrači Bitef dens kompanije:
Ana Ignjatović-Zagorac,
Dejan Kolarov,
Ivana Savić-Jacić,
Milica Pisić,
Miloš Isailović,
Rikardo Horhe Kampos Freire.
O PREDSTAVI:
Maša Kolar, koreografkinja, o radu na ovoj predstavi je istakla: „Ne može se sa sigurnošću tvrditi kakav je bio Don Žuan, niti kakav je to čovjek danas i kakav će to čovjek biti. Sredina ga obilježava, boji, profilira i osuđuje. Društvo ga stavlja na presto, daje mu osobine prestupnika, grešnika i daje mu ovlašćenje da radi ono što on radi, a to radi najbolje. On je sposoban, arogantan, lud, topao, blizak, a opet nagao i nasilan i još uz to šarmantan i opasan. Ko može tom jeziku ljubavi odoljeti i ko uspijeva tom jeziku osvajanja reći ne? Don Žuan je svjestan optužujuće okoline koja ga smatra prestupnikom, nesposoban je postaviti granice svojim željama, ne može prestati. Više mu je stalo do osvajanja nego do ljubavi. Troši sve što mu dođe pod ruku i živi filozofiju ’prirodnog bića’. On nije nevin, a nije ni naivan. On je prestupnik, ali je i pobunjenik. Ne prihvata duh, vjeru i pravila svog vremena. To mu je dosadilo, prebacuje se iz epizode u epizodu. U svakoj epizodi traži nešto drugo. On ne traži isto. Kao svaki čovjek ima pravo na sreću i želi to pravo. Njegova sreća bi bila utažiti neizmernu ljubavnu čežnju koja ga razdire. Na početku i na kraju imamo hrpu igrača koji u svijetu varki, maski, opsena i prikrivanja čekaju na priliku da preuzmu ulogu. Kada se pruži šansa oni je grabe. Prvu ulogu dobija Don Žuan, on oblikuje svoje odbrambeno sklonište… gdje ostali, preuzimajući svoje epizodne uloge u njegovom svijetu, koriste njemu, Don Žuanu da da maha svojoj prirodi. On razumije da u svijetu lažnog udvaranja i pretvaranja možes opstati samo ako si u svom zanatu bolji od ostalih“.
BITEF DENS KOMPANIJA
Bitef dens kompanija je prva profesionalna trupa savremene igre u Srbiji vezana za jednu instituciju kulture. Kompanija je osnovana 2009. godine pri Bitef teatru u Beogradu, i za pet godina postojanja realizovano je čak petnaest plesnih produkcija, i preko sedamdeset gostovanja u zemlji i regionu. Među njima su gostovanja u Mariboru, Ljubljani, Zagrebu, Sarajevu, Skoplju, na Puf festival u Puli, na Dubrovačkim Ijetnim igrama, Riječkim Ijetnim noćima, MASZK festivalu u Segedinu, Grad teatru Budva, Infant festivalu u Novom Sadu… i mnogim drugim.
Kvalitetom svojih produkcija, kompanija je stekla visoki renome u zemlji i našem okruženju, a brojne nagrade i odlične kritike u elektronskim i štampanim medijima svedoče o visokom kvalitetu njenih igrača, koreografa, saradnika… Za Bitef dens kompanuju plesne komade kreirali su Gaj Vajcman, Roni Haver, Jasmin Vardimon, Isidora Stanišić, Dalija Aćin, Edvard Klug, Maša Kolar, Leo Mujić, Zoran Marković, Dunja Jocić, Matjaž Farič, Snježana Abramović i Branko Potočan.
Maša Kolar rođena je u Zagrebu gdje je završila Školu suvremenog plesa Ane Maletić. 1991. godine diplomirala je na Vlaamse Dansacademie u Brižu, (Belgija). Profesionalnu igračku karijeru započinje u pozorištu Komedija, u Zagrebu 1986. godine, a nastavlja 1992. godine u Ballett Dresden (Nemačka) gdje 1995. godine dobija 
status solistkinje. 1997. godine nagrađena je Mary Wigman nagradom za posebna plesna dostignuća u koreografijama Džona Nojmajera, Stefana Tosa i Mats Eka. 1998. godine dobija angažman u Thoss TanzKompanie u Kilu (Nemačka), a od 2001. godine, sa istom kompanijom seli se u Hanover. U ulozi Karmen, u koreografiji Mats Eka, gostovala je sa Lyon Ballett-om u Aziji. Sarađuje sa Queensland Ballet-om u Brizbejnu (Australija), a tri godine predaje na Sveučilišnoj plesnoj akademiji u Štokholmu (Švedska), i na Sveučilišnoj plesnoj akademiji u Interlohenu (SAD), asistira Aalto Ballett u Esenu (Nemačka), i vodi plesne radionice u Japanu, Nemačkoj, Hrvatskoj, Srbiji i Australiji. 2007. godine postaje članica Aterballetta u Italiji gdje radi sa koreografima Maurom Bigoncetijem, Ohadom Naharinom, Markom Gekom, Djinom Paterson, AndreomMeškitom i Valterom Mateinijem. Asistirala je StefanuTosu u Queensland Balletu (Australija). Od 2006. godine zaposlena je u Učilištu ZKM-a kao plesni pedagog i koreografkinja, a internacionalnu karijeru nastavlja kao slobodna umjetnica. Za balet Narodnog pozorišta u Beogradu zajedno sa Zoranom Markovićem koreografisala je balet Interval, a za Grad teatar Budvu i Bitef Dance kompaniju balet Otelo.U Zagrebu producira, koreografiše, (zajedno sa Zoranom Markovićem ), i izvodi predstave Bonet, The Morning after the Night Before, i Broadcasting “Shake your booty”. Zatim producira, koreografiše i izvodiThe Memory of Water i Merry Christmas for Naughty Kids. Za National Youth Ballet u Hamburgu, koreografiše dvije kratke koreografije, a za balet HNK “Ivan pl. Zajc” radikoreografiju Pour Homme et Femme. Dobitnica je: Nagrade hrvatskog glumišta, 2008. godine; Nagrade kritičarskog stola zaIzvanrednu plesačku izvedbu u Ostinu (SAD); Nagrade za izvanrednu plesačku izvedbu u predstaviBonet, Kopenhagen, 2010. godine; Nagrade publike za koreografiju Bonet, Kopenhagen, 2010.godine;Produkcijske nagrade 27. Tjedna suvremenog plesa, za predstavu Bonet i30. Tjedna suvremenog plesaza predstavu The Memory of Water, 2010. i 2013. godine; Strukovne nagradeUPUH-a, 2010. godine.
Rundek Carko Trio sačinjavaju Isabel – preparirana violina, Darko Rundek – gitara, obrada zvuka, glas, Dušan Vranić Duco – klavijature, ukulele, udaraljke, harmonika, glas. Rundek Cargo Trio je nastao 2009. godine kao frakcija Rundek Cargo Orkestra. Rundek Cargo Orkestar je formiran 2001. godine u Parizu od muzičara 
okupljenih za snimanje trećeg albuma Darka Rundeka Ruke. Ovaj trio iza sebe ima jedan studijski album, Plavi avion, objavljen krajem 2010. kao i niz koncerata širom Starog kontinenta i muziku za dva filma. Darko Rundek je diplomirani pozorišni režiser, autor i pjevač na desetak albuma, kompozitor muzike za tridesetak predstava i više filmova i glumac u pozorištu i na filmu. Isabel se još u djetinjstvu bavila baletom i kasnije, kao muzičar, učestvovala u nizu pozorišnih projekata. Između ostalih sarađivala je sa Piter Brukom, Bare Filipsom i Ninom Simon, a komponovala je i muziku za pozorište i film. Dušan Vranić Duco je kao pjevač i muzičar u sarajevskoj ratnoj Kosi, započeo svoj angažman u pozorištu, koji je nastavio kao kompozitor, multiinstrumentalista i glumac. Bavio se raznim muzičkim stilovima, od ciganske muzike do elektronike. Svira čitav niz klasičnih i tradicionalnih instrumenata i kreirao je muziku za pozorište, film i reklame. Stvaranje primijenjene muzike je za Rundek Cargo Trio omiljeni zadatak, kao i improvizacija pa će igrači imati uvjek svež vjetar za svoj let, a publika sresti uvijek novog Don Žuana.
FRAGMENTI IZ PREDSTAVE
