Druga premijera Grad teatra, Goldonijeve “Ribarske svađe”

 

 

 

26.06.2012.

GRAD TEATAR BUDVA

Crnogorsko narodno pozorište


Karlo Goldoni

RIBARSKE SVAĐE

Režija: Ana Vukotić

 

U utorak, 26. juna, na sceni između crkava održana je druga premijera ovogodišnjeg festivala “Grad teatar”, Goldonijeve “Ribarske svađe” u režiji Ane Vukotić. 56. premijeru produkcione djelatnosti Grad teatar je ovoga puta uradio u saradnji sa Crnogorskim narodnim pozorištem.

 

 

Preveo na crnogorski jezik: Radoslav Rotković
Režija: Ana Vukotić
Producenti: Marko Kentera i Janko Ljumović
Dramaturg: Ljubomir Đurković
Scenograf: Aleksandar Vukotić
Kostim: Leo Kulaš
Muzika: Ljupče Konstantinov
Koreograf: Sonja Vukićević

 

 

 

Uloge:

Momčilo Pićurić – Patrun Toni, vlasnik ribarske lađe
Ratka Mugoša – Šjora Paskva, njegova žena
Ana Vučković – Lućeta, djevojka, sestra Tonijeva
Momčilo Otašević – Đani, mladi ribar
Simo Trebješanin – Bepo, mladić, brat Tonijev
Dragan Mićanović – Šjor Fortunato, ribar
Varja Đukić – šjora Libera, žena  Fortunatova
Nada Vukčević – Orseta, djevojka, sestra Libere
Bojana Malinovska – Keka, druga sestra  Libere
Zoran Vujović – Patrun Vicko, ribar
Mišo Obradović – Tofolo (Kristoforo), obalski radnik,
Dragan Jovanović –
Isidor, isljednik za kriminal
Stevan Radusinović – poslužitelj u Tužilaštvu
Miloš Pejović – Kanokja, mladić koji prodaje fritule

 

 

 

Asistentkinja dramaturgije, Stela Mišković, o predstavi je zapisala: Goldinijeve “Ribarske Svađe“ izvorno „Le Baruffe chiozzote“ (praizvedba 1762. godine u Veneciji) je relativno kasno prepoznato Goldonijevo djelo. Razlog ovog „propusta“ leži u površnoj interpretaciji ove komedije. Sve do srednjih godina prošlog vijeka, Goldoni je doživljavan kao vješt ali nedovoljno provokativan i maniristički tvorac komičnih karaktera i situacija. Bez obzira na činjenicu da se upravo on zalagao za prevazilaženje površnosti komedije del arte, Goldoniju je zamjerana u prvom redu brojnost likova, prvenstveno zbog izostanka glavnog lika (barem u onom klasičnom, tradicionalnom smislu). Takođe način na koji su njegovi likovi predstavljeni, tj. njegov odnos prema njima, pun razumijevanja za njihove slabosti, mane, patnje, greške – tumačio se kao Goldonijeva lična slabost i njegov nedostatak dramske kritičnosti. Tek mnogo kasnije,  počelo je prepoznavanje onoga što Goldonijeva djela čini značajnim i u svoje vrijeme ali i danas i ovdje. Vješto slikanje likova, koji su poput nas „živi“, nizanje dramskih i komičnih situacija naizmjenično i na kraju sam jezik, odnosno dijalekat Venecije (ćozotski dijalekat), koji je jednako šaren, vrcav, zanimljiv i živopisan kao i njegovi karakteri, su ono što daje Goldoniju posebnost i što ga razlikuje od svih ostalih komediografa tog vremena.

 

 

Rediteljka Ana Vukotić rođena je 1977. godine u Podgorici. Diplomirala je pozorišnu režiju na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju (2004.) u klasi Profesora Egona Savina i Radmile Vojvodić. U produkciji Crnogorskog narodnog pozorišta režirala je: „The Beauty Queen“, Martina Makdone (2004.) i „Smrtni grijesi“ Feliksa Miterera (2006.) „Don Žuan“, Ž.B.P. Molijer (2010.) u koprodukciji sa Međunarodnim festivalom Kotor Art. U produkciji Kraljevskog pozorišta Zetski Dom režirala je komad „Četvrta sestra“ Januša Glovackog (2012). Sarađivala je sa mnogim značajnim rediteljima. Reditelj je i autor brojnih projekata vezanih za scenske umjetnosti. Predstava „The Beauty Queen“ dobila je nagradu „Don Kihot“ za najbolju predstavu u cjelini na Međunarodnom festivalu „Slavija Fest 2005“ u Beogradu. Dobitnica je nagrade Crnogorskog narodnog pozorišta za najbolju režiju, za predstavu „Smrtni grijesi“ u sezoni 2006 – 2007. Predstava „Smrtni Grijesi“ proglašena je najboljom na Prvom festivalu crnogorskog teatra (2007.). Na istom festivalu, predstava je dobila još tri nagrade – za najbolju žensku ulogu, za najbolju mušku ulogu i za ukupan vizuelni identitet.  Predstava „Don Žuan“, nagrađena je na Jugoslovenskom pozorišnom festivalu Užice 2010. trima nagradama Ardalion, najbolja režija Ana Vukotić, najbolja muška uloga Dragan Mićanović i najbolja kostimografija Leo Kulaš. Radi kao saradnik prof. Veljku Radoviću na predmetu Moderna drama na Univerzitetu Donja Gorica u Podgorici.

 

 

VIDEO ZAPIS DIJELA PREDSTAVE