Puškinu u čast


Povodom obilježavanja 223. godine od rodjenja, jednog od najvećih ruskih i svjetskih pjesnika ALEKSANDRA SERGEJEVIČA PUŠKINA, sinoć je u organizaciji NIP ART PRESS iz Budve, u press centru budvanskog hotela TRE CANNE, održano književno veče, posvećeno ovom pjesniku.

Govoreći tom prilikom, novinar i pulicista RANKO PAVIĆEVIĆ je pored ostalog rekao, da je PUŠKIN, svojim ogromnim književnim djelom, imao veliki uticaj, ne samo na rusku književnost, već i druge oblike  umjetnosti, kao što su: slikarstvo, pozorište, film i muzika. Njegovo ime, bilo je svetinja, ne samo za ruski, već i za druge slovenske narode, ali i  poštovaoce širom svijeta, pa nije slučajno, što se ne samo u Rusiji, već i u svijetu, obilježava Medjunarodni dan Puškina.

Dramaturg MILOŠ BORETA je istakao, da književna djela Evgenije Onjegin,  Boris Godunov, Cigani, Bronzani konjanik, Pikova dama, Kapetanova kći i druga, Puškinova djela, koja ga sa pravom odredila, kao rodonačlnika ruske klasične književnosti devetnaestog vijeka.

Što se umijeća njegovog stihovanja tiče, dovoljno govori sam podatak, da je već 1.820 godine, u svojoj dvadeset prvoj godini, bio najznačajnija književna pojava u Rusiji.   

Aleksandra  Sergejeviča Puškina svojim uporištem i osloncem, smatraju, realisti i modernist ili takozvani čisti pjesnici i to, da su najnaprednije i najsloženije ideje epohe u njegovom djelu, tražile i pronalazile svoj izraz. Zato je Puškin, nesumnjivo i naš savremenik, kazao je pored ostalog Miloš Boreta.

Književno veče je obilježio veliki ljubitelj poezije, LJUBO MARKOVIĆ iz Budve, koji je ovim povodom, govorio Puškinove pjesme, al ii pjesme drugih poznatih autora poput: Jesenjina, Ljermontova, Dučića, Bojića, Njegoša, Šantića i drugih i pobrao salve ašlauza velikog broja prisutnih, javio je budvanski ART PRESS. 

Izlaganje Miloša Borete prenosimo integralno:

Hvala, dragi Ranko. Dobro veče svima!

,,Evgenije Onjegin, Boris Godunov, Cigani, Bronzani konjanik, Mocart i Salijeri, Arapin Petra Velikog, Kapetanova kći, Bajka o ribaru i ribici, Kameni gost, Pikova dama”, samo su neka od Puškinovih djela, poema, romana u stihu i tragedija, koja ga s pravom određuju kao rodonačelnika ruske klasične književnosti devetnaestog vijeka.

Što se umijeća njegovog stihotvorja tiče, dovoljno govori sam podatak da je već hiljadu osam stotina dvadesete godine, u svojoj dvadeset prvoj godini, bio najznačajnija pojava u Rusiji.

Zanimljiva je činjenica da Aleksandra Sergejeviča Puškina svojim uporištem i osloncem smatraju i realisti i modernisti i takozvani čisti pjesnici; i to da su najnaprednije i najsloženije ideje epohe u njegovom djelu tražile i pronalazile svoj izraz. Puškin je, nesumnjivo, i naš savremenik!

On ,,je u rusku liriku uveo izuzetno vješto spojenu folklornu rusku tradiciju sa stiliziranom dotjeranošću zapadne, osobito francuske i engleske poezije kako klasicizima tako i romantizma. Bio je vrstan versifikator, romantično strasne inspiracije, ali i suzdržan i odmjeren u izrazu. Obuhvatio je široku, čak i podosta raznovrsnu tematiku, od prigodne, preko slobodarske i nacionalne, do tradicionalnih lirskih tema o ljubavi, o smrti i o samom pjesništvu. i raspoloženja u njegovoj poeziji nisu jednolika: ima buntovnih, sumornih i pesmističnih, ali ipak kao da preteže određena vedrina; Puškinova lirika nije opsjednuta ,,svjetskom boli”. Kritika je često spominjala utjecaj Byrona, osobito u poemama, no gotovo s podjednakim pravom mogli bi se navesti i drugi pjesnici različitih naroda i vremena, sve do Horacija; Puškin je naprosto preuzeo, i stvaralački preoblikovao, nasljeđe vrhunske svjetske književnosti”, zapisao je akademik Milivoj Solar.

Za ovu priliku bih volio da se nakratko prisjetimo sljedećih, poznatih i, nažalost kod nas, rekao bih, manje poznatih, naslova: Bonaparta i Crnogorci, Kako nastaje stihotvorac, Zimsko jutro, Karađorđevoj kćeri, Ptičica, Srce prosi, Elegija, Nečastivi, Kavkaz, Tužni vitez, Taljige života, Crni veo, Zlato i mač; zatim pjesme STROFE iz 1829. godine u prevodu, tačnije prepjevu, naše Desanke Maksimović, koju bih pročitao ako mi dozvolite (str. 101), kao i pjesmu SJEĆANJE, nastalu godinu dana ranije, a u prepjevu, takođe velikog, Dobriše Cesarića (str. 105).

Hvala Puškinu na dovijeka nesebično pruženoj jednostavnosti riječi i bogatstvu značenja ujednome, a gospodinu Pavićeviću na organizaciji ove divne večeri sjećanja, zapitanosti i nade. Takođe hvala i gospodinu Markoviću koji će je oplemeniti na svoj način!

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


fifteen + twelve =

*