U petak, 16. marta 2018. godine, u Modernoj galeriji u budvanskom Starom gradu otvorena je izložba slika Branka Filipovića Fila, pod nazivom „Sjećanje“.
Brojni posjetioci večerašnjeg otvaranja izložbe imali su priliku da pogledaju dvadesetak slika ovog istaknutog jugoslovenskog slikara, rađenih tehnikom ulje na platnu i kombinovanom tehnikom. Izloženi radovi rađeni su u duhu enformela, pokreta u likovnoj umjetnosti kome je pripadao i Branko Filipovović Filo, a kome se može pripisati uloga začetnika ovog umjetničkog pravca na našim prostorima. Filo je, takođe, bio jedan od inicijatora poslijeratnog modernizma, a izlagao je u svim značajnim svjetskim gradovima i bio predstavnik Crne Gore na čuvenom venecijanskom Bijenalu 1990. godine. Živio je od 1924. do 1997. godine.
U ime JU Muzeji i galerije Budve, na početku se obratila mr Senka Subotić, sociološkinja kulture i kustoskinja ove izložbe, ističući tom prilikom značejnije detalje iz Filipovićeve bogate i zanimljive biografije: „svojim vizuelnim izrazom objedinio је umjetničko i ideološko, dajući im tako subijektivne note i sadržaje, a time i naznačio pobunu protiv tadašnje situacije u umjetnosti. Zbog takvih umjetničkih postupaka, enformel je na ondašnjoj likovnoj sceni, kao i u sredini u kojoj se razvijao, bio meta brojnih napada od strane intelektualne, umjetničke, a naročito političke elite onog vremena.“ Subotić je potom iskoristila priliku i uputila javnu zahvalnost vlasnicima slika koje su ustupljene za potrebe realizacije ove izložbe: Umjetničkom muzeju na Cetinju (JU Narodni muzej Crne Gore), JU Muzeji i galerije Podgorice, HG Budvanska rivijera, kao i iz našim sugrađanima Dragani Ivanović i Nikoli Krapoviću.
U nastavku programa učenik Škole za osnovno muzičko obrazovanje, Sava Volikov, u klasi nastavnice Biljane Bagarić, na klaviru je izveo savremenu popularnu kompoziciju „The song of the Dragonborn“ (Skyrim).
Izložbu posvećenju sjećanju na stvaralaštvo ovog umjetnika otvorio je istoričar umjetnosti, mr Petar Ćuković, muzejski savjetnik, koji je ujedno i autor stručnog predgovora za katalog koji prati ovu izložbu. Ćuković je ovom prilikom, između ostalog, rekao: „iako u formalnom smislu Filo Filipović bio mnogo više đak Mila Milunovića nego Petra Lubarde, u suštinskom pogledu ovaj drugi je na njega izvršio mnogo snažniji uticaj, poetika Lubardina mu je mnogo bliža, mnogi elementi Filovog slikarstva zapravo bi se mogli direktno povezati sa slikarskim shvatanjima Petra Lubarde. Ako je Lubarda neosporni otac našeg poslijeratnog modernizma i jednako nesporni začetnik ideje apstraktne slike, onda je Filipović u crnogorskoj umjetnosti prva sljedeća stanica na putu našeg modernizma, čovjek koji je u izvjesnom smislu pošao i korak dalje u razumijevanju slike kao autonomnog, čistog, autoreferencijalnog polja umijetničkog (z)bivanja.“
U katalogu izložbu, mr Petar Ćuković zapisao je sljedeće: „iako je tokom cijele umjetničke karijere Branko Filipović Filo imao čitav niz značajnih izlagačkih aktivnosti, od kojih je jedan veliki broj bio realizovan u inostranstvu, čini se, ipak, da je ta karijera posebno zablistala tokom osme decenije, u vrijeme burnih previranja kako na međunarodnoj tako i na domaćoj umjetničkoj sceni. No, iako je tačno da je Filovo slikarstvo prije slikarstvo strasti, instinkta, primarne, brze gestualnosti, negoli slikarstvo refleksije, ipak se ne može reći da je ono oslobođenosvakog prisustva i specifične racionalne kontrole, nekog principa višeg reda. Naprotiv, čini se da taj viši red na neki način obuhvata cijelu sliku, obuzdavajući njeno bujanje preko granice iza koje bi eventualno mogla da izmakne tajanstvenoj kontroli i da uđe u zonu haosa i entropije. Stoga se može reći kako Filove slike ne označavaju haos raspada, već mnogo prije dramu nastajanja. I čini se da se upravo baš ovdje, na ovom mjestu, krije i još jedna temeljna osobina njegovog stvaralaštva. To, naime nije slikarstvo negacije, nihilizma, mraka tame, tamne strane svijeta, to nije slikarstvo htonskih predjela i demonskih sila, to je slikarstvo vitalnosti, strasnog rasta, pozitivnih energija, herojske ljudske, ili pak, kosmičke drame, slikarstvo koje svoju duhovno-intelektualnu reference može pronaći u optimističkim projekcijama evropske humanističko-prosvjetiteljske tradicije. U imenovanju Filovog stvaralaštva upotrbljavani su različiti teorijsko-kritički pojmovi: enformel, lirska apstrakcija, apstraktni ekspresionizam, asocijativna apstrakcija, apstraktna fantastika itd. Sva ta imenovanja imaju izvjesnu utemeljenost u karakteru Filovog stvaralaštva, neka manje, neka više, ali ga ni jedno od njih ne obuhvata u svoj njegovoj punoći.“
Izložba će biti otvorena za javnost do četvrtka, 5. aprila 2018. godine.
