03.07.2012.
GRAD TEATAR BUDVA
Crnogorsko narodno pozorište
Žan Batist Poklen Molijer
DON ŽUAN
Režija: Ana Vukotić
U utorak, 3. jula, na sceni između crkava izveden je Molijerov „Don Žuan“ u režiji i adaptaciji Ane Vukotić. Ujedno je ovo nastavak ciklusa ove mlade rediteljke na 26. festivalu „Grad teatar“, započet izvođenjem druge premijere na ovogodišnjem festivalu „Ribarskih svađa“. Predstava je rađena u produkciji Crnogorskog narodnog pozorišta.
Kostimograf: Leo Kulaš
Muzika: Ivan Marov
Video: Vladimir Vučinić
Scenski pokret: Tamara Vujošević – Mandić
Jezička adaptacija teksta: Ljubomir Đurković po pevodima Danila Kiša i Mladena Leskovca
Saradnik na dramaturgiji: Dragana Tripković
Uloge:
Don Žuan – Dragan Mićanović
Zganarel – Simo Trebješanin
Dona Elvira – Jelena Minić
Guzman – Stevan Radusinović
Don Karlos – Zoran Vujović
Don Alonzo – Mišo Obradović
Don Luj – Branimir Popović
Šarlota – Nada Vukčević
Maturina – Žaklina Oštir
Pjero – Dejan Ivanić
Dimanš – Dejan Ivanić
Komandorova statua – Branimir Popović
O predstavi:
“Hrvatski pozorišni kritičar Bojan Munjin je rekao da je Vukotićkin “Don Žuan” moderan iskorak i novost za crnogorsku pozorišnu kulturu. “Don Žuana” smo svi imali prike gledati u raznim verzijama i on uvijek ima u sebi nešto pompezno, nešto klasično, ovdje smo to vidjeli na krajnje neklasičan način što je recimo za, ja bih rekao, Crnu Goru i njenu kulturu, i uopšte za njen kulturni ambijent velika novost”, rekao je on. Munjin je ocijenio da je novo čitanje Don Žuana u Crnoj Gori koja ima svoje tradicionalne vrijednosti, novina i da se rediteljka Vukotić na ozbiljan način poigrala sa svime time “jer vidi da živimo u nekom sasvim drugom vremenu”.
„Teatrolog Darko Lukić je kazao da je ‘ovo jedan od najinteligentnijih načina osavremenjavanja klasičnog teksta koje sam vidio u zadnje vrijeme. Ono što je ostavilo poseban utisak na mene je da je komad dosta lokaliziran i u jeziku, i prilagođen jednoj vrlo realnoj situaciji, te da oni djelovi Kišovog prevoda funkcionišu savršeno prirodno i lako, što je vrlo rijetko a to je poseban kvalitet cjelokupnog ansambla ove predstave”.
Rediteljka Ana Vukotić rođena je 1977. godine u Podgorici. Diplomirala je pozorišnu režiju na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju (2004.) u klasi Profesora Egona Savina i Radmile Vojvodić. U produkciji Crnogorskog narodnog pozorišta režirala je: „The Beauty Queen“, Martina Makdone (2004.) i „Smrtni grijesi“ Feliksa Miterera 
(2006.) „Don Žuan“, Ž.B.P. Molijer (2010.) u koprodukciji sa Međunarodnim festivalom Kotor Art. U produkciji Kraljevskog pozorišta Zetski Dom režirala je komad „Četvrta sestra“ Januša Glovackog (2012). Sarađivala je sa mnogim značajnim rediteljima. Reditelj je i autor brojnih projekata vezanih za scenske umjetnosti. Predstava „The Beauty Queen“ dobila je nagradu „Don Kihot“ za najbolju predstavu u cjelini na Međunarodnom festivalu „Slavija Fest 2005“ u Beogradu. Dobitnica je nagrade Crnogorskog narodnog pozorišta za najbolju režiju, za predstavu „Smrtni grijesi“ u sezoni 2006 – 2007. Predstava „Smrtni Grijesi“ proglašena je najboljom na Prvom festivalu crnogorskog teatra (2007.). Na istom festivalu, predstava je dobila još tri nagrade – za najbolju žensku ulogu, za najbolju mušku ulogu i za ukupan vizuelni identitet. Predstava „Don Žuan“, nagrađena je na Jugoslovenskom pozorišnom festivalu Užice 2010. trima nagradama Ardalion, najbolja režija Ana Vukotić, najbolja muška uloga Dragan Mićanović i najbolja kostimografija Leo Kulaš. Radi kao saradnik prof. Veljku Radoviću na predmetu Moderna drama na Univerzitetu Donja Gorica u Podgorici.
Žan Batist Poklen Molijer je rođen 1622. godine u Parizu. Njegov otac je bio dvorski dekorater i imao je titulu kraljevskog sobara. Od Molijera se očekivalo mnogo, ali on nije mogao odoleti ljubavi prema književnosti i pisanju. Godine 1643. mladi Molijer počinje da nosi taj pseudonim, konačno okreće leđa karijeri dvorskog sobara i 
dekoratera. Poslije djetinjstva i mladosti provedenih u Parizu, Molijer dugo boravi u južnoj i zapadnoj Francuskoj. Tamo se razvija njegov komični genije. Povratak u Pariz 1658. je bio samo u prvi mah skroman. Već sledeće godine veliki uspeh i početak slave donose mu „smešne precioze“, prvi značajniji komad, jer je do tada pisao samo nekoliko lakrdija bez veće važnosti. Posle ovog trijumfa počinje u stvari stvaralački period u Molijerevom životu. On sa trupom dolazi pod neposrednu zaštitu dvora i uistinu postaje kraljevski komediograf.Molijer je pisac, režiser i glumac. Ovaj veliki majstor smeha, možda najveći u čitavoj svetskoj književnosti, umirao je podsmijavajući se bolesti, ljekarima, ljudskoj gluposti, čak i samoj smrti. Pre nego što se tog 17. februara 1673. godine zavesa posljednji put spustila za njim, njemu je još ostalodovoljno snage, njegovog ogromnog genija da i bledilo i samrtničke grčeve svoga lica pretvori u neodoljivo smešne.
VIDEO ZAPIS DIJELA PREDSTAVE
Tekst preuzet iz afiša Grad teatra.
