Grad teatar Budva – Predstava „Pogled s mosta“

 

 

 

17.07.2016.

GRAD TEATAR BUDVA

Gradsko pozorište Podgorica

Artur Miler

„Pogled s mosta“

Režija: Milan Karadžić
 
 

U neđelju, 17. jula, nastavljen je dramski program festivala gostovanjem Gradskog pozorišta iz Podgorice, koje je izvelo predstavu „Pogled s mosta“ po tekstu Artura Milera, a u režiji Milana Karadžića. Predstava je izvedena na sceni između crkava.

 

 

Režija – Milan Karadžić
Dramaturg – Nebojša Bradić
Lektor – Dubravka Drakić
Kostimograf – Dragica Laušević
Prevod teksta – Đorđe Krivokapić
Scenografija – Nebojša Bradić
Izbor muzike – Milan Karadžić i Slavka Nelević
Koreograf – Slavka Nelević

 

 

Uloge:

Boro Stjepanović
Mladen Nelević
Marija Đurić
Ivana Mrvaljević
Emir Ćatović
Vule Marković
Željko Radunović

 

 

O PREDSTAVI:

Dramaturg predstave Nebojša Bradić je pred premijeru 2015. godine o ovom komadu istakao: „Kao socijalistički intelektualac koji je pisao u vrijeme političkog sivila i poraza, Artur Miler je mogao da vrednuje tragediju američke radničke klase koja je na mnogo načina međusobono podijeljena, bespomoćno neefikasna i nije u stanju da vidi izlaz. Miler je imao duboko razumijevanje za svijet čije je protivrječnosti, zabune i mogućnosti svejdočio i vrednovao, ali u njemu je uočavao snage za ublažavanje i reparaciju. Ozbiljnost njegove socijalne vizije prepoznaje duboki smisao tragedije pojedinaca, koji predstavlja građu njegovih drama. Generacije pisaca na koje je Miler uticao, počevši od „mladih gnijevnih ljudi“ u Britaniji, do današnjih mladih autora koji eksplicitno pišu o ljudskom tijelu i tijelu politike, daju novi izraz ovom demokratskom posvećenju.

 

 

Na pitanje: „Da li ikada razmišljate o tome šta će biti vaše nasljeđe?“ Artur Miler je odgovorio: „Nekoliko dobrih uloga za glumce.“ Milera će se uvek sjećati glumci koji su igrali te dobre uloge i publika koja je vidjela napisane drame „koje se bave suštinskom dilemom šta znači biti čovjek.“ Generacije najpoznatijih glumaca širom svijeta na scenu i filmsko platno donose Milerove likove, naše savremenike. Trenutno se na Brodveju i Vest Endu igraju Smrt trgovačkog putnika i Pogled s mosta. Nekada subverzivni autor koji je bio optuživan za komunizam, danas je pisac mejnstrima. Omiljeni autor šezdesetih godina prošlog vijeka, kada je kao kritičar američkog sna bio poželjan zapadni autor u jugoslovenskim pozorištima, danas bi itekako imao šta da progovori o našoj stvarnosti.

 

 

Artur Miler je vjerovao da drama treba da bude posvećena istraživanju stvarnosti, a ne propagandi ideologije. „Drama je čin svjedoka, ne advokata.“, kako je govorio južnoafriči pisac Atol Fugard. U godini kada svjetski teatar obilježava stogodišnjicu rođenja Artura Milera vjerujemo da će predstava „Pogled s mosta“ Gradskog pozorišta iz Podgorice potvrditi status modernog klasika i omogućiti jedinstveno iskustvo izvođačima i publici“. Značajno Milerovo djelo, koje tretira bolnu temu ekonomskih migracija iz vremena velike ekonomske krize u Americi 1929. godine, nazvane „velika depresija”, po prvi put se, upravo ovom predstavom, izvodi u regionu”.

 

 

Reditelj Milan Karadžić je istakao, u dijelu citirajući i samog Milera: …“Svi mi volimo nekoga, ženu, djecu – svaki čovjek ima nekoga koga voli. Ali ponekad… ima previše. Ima previše te ljubavi i to krene tamo gdje ne smije. Čovjek vrijedno radi, podiže dijete, ponekad je to svastikina ćerka, ponekad čak vlastita ćerka, i on to nikada ne uviđa, ali tokom godina – ima previše ljubavi prema ćerki, ima previše ljubavi prema svastikinoj ćerki. Te stvari moraju jednom da prestanu. Dijete mora da odraste i ode, a čovjek mora da nauči da zaboravi“.

 

 

Izvođenjem predstave “Pogled s mosta” na sceni između crkava”, Gradsko pozorište iz Podgorice je pokazalo da je institucija kulture za visoke domete. Izvanredan nastup glumačke ekipe, s vjerno dočaranom pričom Artura Milera, prepuno gledalište nagradilo je dugotrajnim aplauzom i vraćanjem glumaca na pozornicu. Glumci su zaista bili na visini zadatka i uspjeli su da se snađu čak i u neplanirano izmijenjenom scenariju. To je najviše došlo do izražaja u završnim scenama, kad je razvoj priče i sama završna scena poprimila dramatičan rasplet koji je izazvao muk i zahtijevao potpunu tišinu. Došlo je do promjene i ta je scena odigrana uz pratnju muzike iz obližnjih ugostiteljskih objekata. Naravno, pośetioci su bili uskraćeni za pravi doživljaj, a nije potrebno objašnjavati kako su se glumci ośećali.
Više je nego očigledno da se po pitanju obezbjeđenja uslova za odvijanje programa Grada teatra konačno mora nešto efikasno uraditi. Osnivač Grada teatra, Grad teatar i privrednici grada moraju iznaći rješenje koje je u interesu i na zadovoljstvo svih. Odlaganje nalaženja rješenja je u neku ruku davanje saglasnosti proćerivanju Grada teatra iz Starog grada ili čak potpunom gašenju nečega što je postalo zaštitni znak Budve i što dobar dio stanovnika Budve i njenih gostiju željno iščekuje svake godine. Nije valjda da se još uvijek misli da je turizam samo more, sunce, par plastičnih ležaljki i uveče što jače ozvučenje za estradne “umjetnike” koji svakog ljeta “podižu” kvalitet turističke ponude Budve. Da li se Budva kao turistička destinacija profiliše za klijentelu koja traži takav vid “kulture”? Ako je tako, onda joj zaista i nije potreban Grad teatar. Naravno, u takvim uslovima, kultura bez navodnika će uvijek biti teret, tretirana kao veliki potrošač kojeg treba što prije eliminisati.

 

VIDEO FRAGMENT IZ PREDSTAVE