Vlado Đ. Duletić – Zov starog zavičaja

 

 

Vlado Đ. Duletić

Zov starog zavičaja

 

 

U periodu od 29. septembra do 5. oktobra 2014. godine u posjeti Kotoru, Budvi i Cetinju je bio bračni par Toni i Karl Sargent. Oni dolaze iz Portlanda, američkog grada iz savezne države Oregon. Toni je porijeklom Irkinja, a Karl vuče korijene iz Paštrovića. Savladali su hiljade i hiljade kilometara da bi stigli u Crnu Goru. Na prvi pogled u tome nema ništa neobično. Reklo bi se samo jedna od brojnih turističkih posjeta ovim crnogorskim gradovima.

 

 Karl Sargent sa suprugom Toni na Citadeli u staroj Budvi

Karl Sargent sa suprugom Toni na Citadeli u staroj Budvi

 

Međutim, iza Karlovog putovanja krila se jedna velika ljudska želja i težnja da obiđe i upozna zavičaj svojih predaka. Naime, njegov čukunđed Filip Srzentić (1818-1900), rodom iz sela Brda, iznad Petrovca, negdje sredinom XIX vijeka, u vrijeme zlatne groznice, pošao je na zaradu u Ameriku. Imao je veliku sreću da za kratko vrijeme zaradi lijepo bogatstvo. Odlučio je da se vrati i da u rodni kraj investira stečeni kapital i nastavi život. Godine 1854. ženi se sa Stanom Vuković. Treba reći da je kum kod vjenčanja bio poznati budvanski književnik Stefan M. Ljubiša. Sa suprugom je izrodio brojno potomstvo – osam sinova i jednu kćerku. Kako je zapisao istoričar Miroslav Luketić, u  staroj Budvi je kupio sedam kuća, gdje se stalno nastanio.

Pošto je bio dobro materijalno situiran, školovao je svoju djecu i tako im otvorio bolje životne perspektive. Šest Filipovih sinova je pošlo na rad u Ameriku, da poput svog oca, u novom svijetu, okušaju sreću. Svi oni su – nažalost – okončali svoje živote u SAD. Jedan od njih je bio i Karlov prađed Mićo (1864-1944), koji je – kao  avanturista – lutao Amerikom. Na kraju, umro je i sahranjen u San Francisku.

Čežnju i nostalgiju da osjeti toplinu, zvukove i mirise budvanskog i paštrovskog kraja Karl je nosio u sebi godinama i decenijama. Brižljivo je sakupljao podatke o svom rodu Srzentića. Preko savremenih elektronskih komunikacija nastojao da ostvari što više kontakata sa ljudima iz Paštrovića, Budve i Crne Gore. Na ovaj način je želio da prikupi što više informacija o rodnoj grudi svojih predaka. Tako je, prije nekoliko godina, kontaktirao i mene. Na internetu je pronašao moje ime i poslao mi e-mail. Ljubazno sam odgovorio na Karlovu elektronsku poruku. I tako je započela naša redovna komunikacija.

Iz ove prepiske saznao sam da je Karl, po svom dalekom porijeklu, u stvari američki Paštrović, odnosno da, posredstvom svog prađeda Mića, potiče od poznatog paštrovskog bratstva Srzentić (iz kojeg je izvedeno njegovo sadašnje prezime Sargent). Takođe,  povjerio mi se da ga snažno vuče i grije želja da istraži i produbi svoje porijeklo, kao i da – u ime četiri generacije rođene u Americi (đeda Džeralda, oca Liroja, sebe i brata Paula, kao i svojih kćerki – posjeti prađedovski zavičaj.

Kada je pošao u zasluženu penziju odlučio je da ostvari svoje dugogodišnje snove i planove. Da konačno obiđe i zagrli rodnu grudu svojih predaka, koja je u mitovima opjevana. I da tako ispuni ne samo svoje snove, nego i amanet pomenutih predaka koji su završili svoje živote daleko od Budve i Paštrovića.

 

Kontakt  sa širom rodbinom 

U cilju operacionalizacije svojih namjera Karl Sargent je, u oktobru 2013. godine, uspostavio kontakt sa Ljiljanom Tripović iz Podgorice, koja uređuje sajt www.yugoslavroots.com, izražavajući želju da otkrije detalje o svom porijeklu, kao i da sazna što više podataka o svom čukunđedu Filipu Srzentiću.

Poslije Ljiljinog istraživanju u budvanskom arhivu, a posebno nakon njene posjete selu Brda iznad Petrovca, gdje je razgovarala sa  Vojom Srzentićem iz Petrovca, koji joj je pokazao zidine kuće Filipa Srzentića, kod Karla se probudila želja da konačno vidi svoju đedovinu. Pritom, on nije pokazao da ima neki drugi motiv za dolazak u Crnu Goru, osim da posjeti i upozna zemlju svojih predaka. Odnosno, da time i sebe bolje upozna.

Prije nego što je kontaktirao sa Ljiljanom Tripović, Karl je već bio  uspostavio vezu, preko interneta, sa sestrama Mirjanom Duckin i Danicom Dragović iz Beograda, unukama Filipovog sina Stevana Srzentića, koji je u dva navrata bio predsjednik budvanske opštine.

 

Na osnovu pribavljenih informacija i saznanja Karl je izabrao pravo vrijeme za posjetu i dobro isplanirao svoje putovanje, kako bi što više toga vidio i doživio. Tako je, sa suprugom, tri dana boravio u Dubrovniku, a po tri dana u Kotoru i Budvi.

Trodnevni boravak naših gostiju u Budvi bio je veoma sadržajan i dinamičan. Prvog dana Karlu i njegovoj supruzi bio sam neka vrsta vodiča. Nakon srdačnog susreta i upoznavanja u hotelu „Astoria“, pošli smo na budvansko groblje kod crkve Svetog Arhangela Mihaila, budući da je Karla posebno zanimalo gdje se nalazi grob njegovog čukunđeda Filipa, koji je mnogo učinio za afirmaciju i uspon svog brojnog potomstva. Moja pretpostavka je bila – iako za to nijesam imao čvrstih dokaza – da je Filip Srzentić najvjerovatnije sahranjen na groblju ispred ove budvanske crkve. I – odista – moja hipoteza se pokazala tačnom.

Grobnica porodice Srzentić u Budvi (1868)Razgledajući groblje, zadržali smo se pored spomenika Stevanu Srzentiću (brat Karlovog prađeda Mića), Davidu Ljubiši i Lazaru Špadijeru, koje su Italijani – u toku Bitke na Brajićima (18. jula 1941) – strijeljali kao taoce. Dok je fotografisao Stevanov nadgrobni spomenik,  Karl se nalazio pored jedne grobne kamene ploče koja je gotovo urasla u zemlju. Pristupio sam ovom grobu na kome je bilo  uklesano „Grobnica porodice Srzentića 1868“. U sebi sam rekao „Eureka“ i Karlu skrenuo pažnju na navedeni natpis. Imajući u vidu godinu kada je humka podignuta, zaključili smo da je to grob Filipa Srzentića, što nam je kasnije – uostalom – potvrdila i Karlova rodbina iz Beograda.

Razumije se, zbog neočekivanog otkrića grobnice njegovih predaka Karl je bio vidno uzbuđen. Time je ostvaren jedan od glavnih ciljeva njegovog putovanja.

Preostalo vrijeme prvog dana boravka naših prijatelja iz Portlanda iskorišćeno je za obilazak kulturno-istorijskih znamenitosti Starog grada – ostataka najstarijih bedema sa ulaznom kapijom antičke Budve (V-III vijek stare ere), sakralnog kompleksa od šest starobudvanskih crkava (koje su građene u rasponu od VI do XIX vijeka), Citadele, odnosno budvanskog Akropolja, ostataka dekorativne kamene plastike od nekadašnje rimske građevine (I-II vijek nove ere), stalne postavke arheološke i etnografske zbirke u Muzeju grada Budve i – najzad – spomenika Stefana M. Ljubiše u gradskom parku.

Sljedećeg dana Toni i Karl su bili u posjeti Cetinju i Rijeci Crnojevića. Na Cetinju su obišli Muzej kralja Nikole, Njegošev muzej Biljardu i Etnografski muzej. Posebno ih je impresioniralo ono što su čuli o kralju Nikoli, kao i činjenica da je danas živ njegov praunuk, princ Nikola II Petrović.

 

 U posjeti Rijeci Crnojevića

U posjeti Rijeci Crnojevića

 

Vrativši se iz Cetinja sreli su se sa dr Miroslavom Luketićem, svakako, jednim od najboljih poznavalaca istorije Paštrovića i Budve. Pored ostalog, on im je pokazao jednu od kuća koju je svojevremeno kupio Filip Srzentić, nakon povratka iz Amerike.

 

 Karl i Miroslav Luketić ispred kuće Filipa Srzentića u staroj Budvi

Karl i Miroslav Luketić ispred kuće Filipa Srzentića u staroj Budvi

 

Trećeg dana boravka bračni par Sargent je posjetio selo Brda iznad Petrovca, u kome se rodio Karlov čukunđed Filip Srzentić. Tom prilikom ljubazni domaćini su im bili Vojo i Stevo Srzentić. Oni su im pokazali zidine kuće, u kojoj je – prije preseljenja u Budvu – živio Filip Srzentić, kao i njegovi preci. Na ovaj način Karl je ostvario i drugi primarni cilj svog putovanja – upoznao je i doživio prelijepi ambijent sela iz kojeg potiču njegovi preci i sreo se sa predstavnicima bratstva Srzentića iz Paštrovića.

 

 Karl Sargent ispred rodne kuće svog čukunđeda Filipa Srzentića u selu Brda iznad Petrovca

Karl Sargent ispred rodne kuće svog čukunđeda Filipa Srzentića
u selu Brda iznad Petrovca

Karl sa svojim Srzentićima u selu Btda iznad Petrovca

Karl sa svojim Srzentićima u selu Brda iznad Petrovca

 

Pri povratku iz sela Brda, Toni i Karl su obišli najznačajniji paštrovski manastir Praskvicu, koji je prošle godine obilježio šesto godina svog postojanja.

Na kraju, naši američki prijatelji posjetili su Velju maslinu u Ivanovićima, koja je stara više od dvije hiljade godina i koja spada među šest najstarijih maslinovih stabala na svijetu. U ovom mainskom selu imali su priliku da vide i dobro očuvani stari mlin za meljavu maslina, koji je pretvoren u minijaturni etnografski muzej, u kome se čuvaju sva tradicionalna oprema i dobra za proizvodnju maslinovog ulja.

 

 Bračni par Sargent sa Vladom Duletićem ispred Velje masline u Ivanovićima kod Budve

Bračni par Sargent sa Vladom Duletićem
ispred Velje masline u Ivanovićima kod Budve

 

Sve u svemu, prilikom posjete Crnoj Gori, Toni i Karl Sargent su  bili očarani raskošnim bojama, svjetlosnim zrakama i živopisnim pejzažima Boke, Budvanskog primorja i Skadarskog jezera. Impresioniralo ih je naše toplo, kristalno bistro i nepregledno more. Bili su, pomalo, zbunjeni i zatečeni brojnim mitovima i  višemilenijumskim civilizacijskim kontinuitetom ovog dijela primorja. Uvidjeli su da se ovdje istorija mjeri ne vjekovima, već milenijumima – počev od Kadmovog osnivanja drevne Budve (u XV vijeku stare ere), preko Ilira,  Grka, Rimljana i Slovena, pa sve do novog doba. Kao što je poznato, sve ove civilizacije ostavile su brojne tragove, kulturna dobra i artefakte neprocjenjive vrijednosti. S tim u vezi, Karl je dobro primijetio da ne idu zajedno raskošna kulturna riznica i haotična i neplanska gradnja, koja ugrožava održivi razvoj Budve i šireg područja.

Pozdravljajući se toplo na rastanku, Karl Sargent nije krio svoje veliko zadovoljstvo i uzbuđenje zbog svega onoga što je vidio i doživio u zemlji svojih predaka. Pritom, izrazio je nadu da ovo neće biti jedina i posljednja njegova posjeta našem kraju.

 

(Ovaj članak je objavljen u „Vijestima“ od 12.10.2014. godine)