Predstava “Sumrak bogova” odigrana pred budvanskom publikom

Dramski program XXXV festivala „Grad teatar“ nastavljen je sinoć (4. avgusta) na sceni između crkava izvođenjem predstave „Sumrak bogova“, po tekstu Ivora Martinića, zasnovanom na istoimenom filmu Lukina Viskontija o propasti bogate porodice Fon Ešenbek u vrijeme uspona nacizma. Film “Sumrak bogova” (1969) prvi je dio dekadentne njemačke trilogije Lukina Viskontija, koju čine i “Smrt u Veneciji” i “Ludvig”

Predstava je produkcija Beogradskog dramskog pozorišta, dok režiju, adaptaciju teksta, scenografiju i izbor muzike potpisuje Jagoš Marković koji je povodom treće saradnje sa BDP-om kazao: “Moramo svjedočiti, moramo jedni drugima kazati – da ne bismo pomislili da je sve u redu, da ne bismo utrnuli. E, zato ’Sumrak bogova’.”

Scenska adaptacija filma oslanja se na dešavanja koji postoje i u originalnom scenariju. Nacizam u Njemačkoj postepeno cvjeta, stara aristokratija bespovratno propada dok vodeća mjesta u državi preuzima Hitlerova Nacionalsocijalistička njemačka radnička partija. Od momenta kada je izgorjela zgrada Reichstaga pa sve do ozloglašene „noći dugih noževa”, komad prati raslojavanja i sukobe unutar nacističkog društva, ali prije svega kroz sliku moralne erozije jedne elitne porodice i njihovog ponašanja u novim okolnostima. Sve moralne stege, kako je navedeno u programu predstave, počinju da gube vrijednost, svako ponašanje počinje da bude dozvoljeno, a sve ono što u sebi ima trunku plemenitosti nemilosrdno se uništava. Na površinu isplivavaju najtamnije strane ljudske prirode: pohlepa, bezočnost, izdaja, zločin. Poput Viskontijevog filma, Martinićeva adaptacija se bavi fenomenom zla duboko ukorijenjenim u čovjeku, otkriva najosjetljivije patološki prepletene želje i beskompromisne egoistične interese. Riječ je o komadu koji osim kritike beskrupoloznih pojedinaca, analizira i društvo koje olako, prije svega nečinjenjem, kapitulira pred totalitarnom vizijom svijeta.

Uloga baronice Sofi u prestavi “Sumrak bogova” vratila je glumicu Branku Katić na  pozorišnu scenu Srbije nakon više od 20 godina odsustva.

“Nažalost, ova tema je i dalje toliko aktuelna, u svijetu i dalje bjesni desnica, neki ljudi još uvijek misle da su vrijedniji i bolji od drugih ljudi. Taj fašizam koji ne možemo da iskorijenimo, a toliko je pogrešan kao način razmišljanja, toliko je destruktivan i poguban za našu vrstu. Vraća nas unazad kao da ništa nismo naučili iz prošlosti ni iz svega što se desilo, prvo na našim prostorima za početak. To je tužna činjenica da je ova predstava aktuelna i dan danas”, istakla je Katić.

Glumica Isidora Simijonović govorila je o liku koji tumači u predstavi.

“Martin predstavlja jedno izgubljeno nevoljeno dijete koje u nedostatku ljubavi i strahu od užasa i raspada sopstvene porodice i društva u kome živi, na kraju postaje najveći monstrum od svih. Njegova priča je zapravo tragična. Najveća drama je u toj nemogućnosti da ga sopstvena majka vidi onakvog kakav on jeste, da ga voli. On ide poput neke utvare, pokušava da je zabavi i da joj udovolji, a zapravo je samo jako izgubljen.”, kazala je Simijonović.

U predstavi, pored Katić i Simijonović, igraju i Slobodan Boda Ninković, Vladan Milić, Pavle Pekić, Jovo Maksić, Milan Čučilović, Milica Zarić i Vanja Nenadić.

Predstava je na programu i večeras, 5. avgusta, na sceni između crkava, sa početkom u 21h.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


18 + 17 =

*