Narodna biblioteka – Predstavljena knjiga “Razgovori o filmu” Marije Perović

 

 

U organizaciji Narodne biblioteke Budve, u utorak, 16. oktobra 2018.. godine, je predstavljena knjiga rediteljke Marije Perović “Razgovori o filmu”. “Razgovore” su u Biblioteci, pored autorke, predstavili dr Vuk Vuković (Fakultet dramskih umjetnosti – Cetinje) i mr Sanja Jovanović (Filmski centar Crne Gore).

Rediteljka Marija Perović, je profesor Filmske i televizijske režije  na Fakultetu dramskih umjetnosti Cetinje.

Povod za nastanak knjige “Razgovori o filmu” predstavlja ciklus televizijskih emisija, koje je autorka realizovala prije desetak godina, i koje su se bavile filmskom tematikom iz raznih uglova.  Pomenute emisije o filmu emitovane su na crnogorskim i regionalnim televizijama i u njima je Marija Perović ugostila i razgovarala sa brojnim rediteljima i glumcima, najznačajnijim imenima regionalne kinematografije.

Mr Sanja Jovanović je istakla da je kao student uživala u emisijama o filmu koje je radila Marija Perović. Mnoga imena koja se nalaze u knjizi i sa kojima je Perovićeva radila intervjue više nisu među živima. “Ovo izdanje ima i jednu dodatnu vrijednost koja se ogleda u tome da se djelo može posmatrati i kao leksikon, jer je u fusnotama objašnjen svaki pojam koji se pominje u intervjuima, bilo da su to filmovi, ili njihovi autori  ili neki fenomeni koji su vezani za estetiku filma ili teoriju filma uopšte. Ovo je prije svega izuzetan  doprinos filmskoj edukaciji i ovakva literature treba da bude sastavni dio u obrazovanju studenata koji se obrazuju za režiju, produkciju, glumu, scenario itd. jer svjesni smo toga da u Crnoj Gori nema dovoljno literature koja je vezana za filmsku umjetnost, osim adaptirane i prevedene…”

Dr Vuk Vuković među prvima je pročitao rukopis knjige Marije Perović, a kao okosnicu razgovora naveo je citat iz recenzije Dragana Jovićevića u kojem se između ostalog navodi da ovi razgovori nisu zabilježeni “pitanje je da li bismo zapamtili da su  neki od sagovornika dali možda čak i najbolje intervjue, ili sasvim sigurno specifične i drukčije…” Kao ključnu riječ dr Vuk Vuković izdvaja upravo naslov ove recenzije, to je riječ “svjedok” : “dakle, ova knjiga, na neki način, zaista je svjedok jednog vremena  ali ne vremena posmatranog u istorijskom kontekstu već vremena jednog ličnog sjećanja svih filmskih radnika i autora koji su nam danas važni. Možda bi u ovom trenutku najsvježija bila priča o Mileni Dravić, jer u trenutku kada je ona otišla čini se da je potpuno stala jugoslovenska kinematografija…” Upravo taj intervju sa Milenom Dravić je jedan od rijetkih intervjua koje je Marija vodila van studija, a rađen je u Rosama kod Herceg Novog i situacija u kojoj Milena Dravić žali, te 2002.godine, što nikada nije snimala za crnogorsku filmsku produkciju, navodi dr Vuković.

Autorka knjige Razgovori o filmu, Marija Perović se prisjeća kako je Milena Dravić bila zainteresovana za snimak emisije, koji međutim nije dobila, kao ni knjigu. Rečenicom da bi jako voljela da igra u crnogorskom filmu završava se taj intervju 2002.  sa Milenom Dravić: “Željela je da Bokeški D-mol doživi neku vrstu ekranizacije, ili sve te trilogije u kojima je glumila i koje su na neki način predstavljale njen povratak pozorištu. Sada sam zatečena: jedan od  kriterijuma za prvi tom Razgovora o filmu bio je da tu uđu ljudi kojih više nema. Kada je knjiga objavljena to je bilo par njih, među njima Vuk Pavlović, scenarista…u međuvremenu smo izgubili Predraga Ejdusa, to je takođe meni jedan od omiljenih razgovora/emisija puna dinamike koja govori o odnosu talenat i antitalenat na osnovu  predstave a povod i okosnica je bio film Miloša Formana… Ja se sad prosto plašim da pogledam što je sadržaj ove knjige i da se podsjetim ko je sve u međuvremenu otišao…” Više nema puno emisija iz kulture, smatra Perović, niti emisija koje će ovakav prostor dati filmskoj umjetnosti, te se pita kako ćemo zapamtiti one koji dolaze.

Takođe, Marija Perović je istakla da je dr Vuk Vuković bio jedan od prvih čitaoca knjige i recenzenata koji je insistirao na leksikografskim, naučnim odrednicama, kao i na biografijama učesnika Razgovora o filmu. “Meni je bilo beskrajno zanimljivo da razgovaram sa tim ljudima. Nismo baš često u prilici da razgovaramo sa ljudima koji više znaju od vas, i jednostavno nisam htjela da propustim priliku da ne čujem od njih nešto novo, za mene saznajno i drugačije, tako da je to bilo posebno iskustvo koje se desilo 2002, a u nastavku 2004. godine i nekako sa tugom mogu konstatovati da nakon nekih iškolovanih generacija na fakultetima na kojima svi radimo nema više sličnih emisija, a kamoli sličnih knjiga”.

Vuk Vuković je istakao da je ova knjiga specifična upravo zbog toga što svjedoči o situaciji  da su i medijske forme danas drugačije. “ Danas nekako utisak svakog intervjua koji možemo da steknemo u bilo kojoj situaciji na bilo kojoj televiziji jeste da se sagovornici ne slušaju. Dakle, nema nečega što je dijalog i nema nečega što je razgovor… Ono što je bila specifičnost upravo ovih razgovora o filmu koje je vodila Marija Perović jeste da se o filmu zaista razgovaralo… Svako ko je gledao te emisije i svako ko čita ovu knjigu može da vidi koliko se ti razgovori spontano i utemeljeno kreću kroz nešto što bi bile filmske teme i to one koje su relevantne ne samo u tom trenutku kada su se razgovori vodili već i u bilo kom trenutku za bilo kog etnografa koji bi se bavio nečim što bi danas bila etnografija filma.”  

Knjiga je, kako je istaknuto u recenziji, a prema riječima mr Sanje Jovanović,  namijenjena profesionalcima u oblasti savremene filmske i televizijske produkcije: rediteljima, producentia, scenaristima, teoretičarima, kritičarima; studentima umjetničkih fakulteta i akademija, te fakulteta iz oblasti društvenih i humanističkih nauka, te najširoj čitalačkoj i filmskoj publici koja želi da ode korak dalje i  dublje od samog umjetničkog djela i sagleda ga iz drugog rakursa.

Ova knjiga bi trebalo da uđe u obaveznu literaturu kada je riječ o filmskoj pismenosti – istakao je dr Vuk Vuković : “svaki od ovih razgovora iza sebe ili ispred sebe na neki način  ima i određeni film i vi upravo zahvaljujući tome što je istorija filma i tome što su ovi razgovori  možete da uđete u nešto što bi bila srž  te tzv.  medijske i filmske pismenosti danas.”

Iz razgovora sa Veljkom Despotovićem, scenografom, saznajemo zašto se Ričardova glava zove tako(po američkom, holivudskom glumcu  Ričardu  Vidmarku), o filmu Dugi brodovi koji je sniman u Budvi, Lovćen- filmu kao koproducentskoj kući i sl.  – “…prosto je ovo jedna zabilješka o vremenu u kojem su stvari koje su nam danas  nemoguće, znači Dugi brodovi su ozbiljna koprodukcija, u kojem su negdje u Budvi postojali ozbiljni ateljei u kojima se ozbiljno pripremala scenografska rekvizita, o vremenu koje nam danas nije dostupno i nije uhvatljivo” – ističe autorka knjige Marija Perović.

Na pitanje o mogućem nastavku knjige Razgovori o filmu, autorka je odgovorila da je bitno bilo pokrenuti prvi ciklus razgovora, te da ima još puno “sagovornika kojima se ostalo dužno”.

Knjiga “Razgovori o filmu” je objavljena u izdanju Nove knjige 2017.godine.

 

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


*