Marta i sedam strahova na sceni između crkava: Priča o mentalnom zdravlju mladih


Na sceni između crkava sinoć je, u okviru dramskog programa festivala “Grad teatar”, izvedena predstava „Marta i sedam strahova“, po tekstu Ivane Vuković, a u režiji Natalije Manojlović. Riječ je o koprodukciji Kazališne družine KUFER i KunstTeatra u saradnji sa udrugom BoliMe iz Zagreba.

„Marta i sedam strahova“ progovara o važnoj, a u javnosti nedovoljno prisutnoj temi mentalnog zdravlja mladih i priča priču o prosječnoj dvadesetogodišnjakinji i njenom odrastanju u formi savremene bajke koju rediteljka Natalija Manojlović pretvara u čaroban svijet za “one koji će odrasti, koji odrastaju ili koji su odrasli”.

Projekat je iniciran idejom da bi se kroz ovu predstavu otvorio razgovor sa mladima, a u radu na predstavi su učestvovali i psiholozi, istakla je rediteljka.

“Prognoze su da će depresija postati najraširenija bolest među svim bolestima, duševnim svakako, ali da će nastati epidemija depresije. Zvuči kao crna prognoza, ali zahtjeva od društva, i u ovom slučaju od pozorišta, da preuzmu odgovornost da pripremi ljude za sve strahove i anksioznosti s kojima se mogu sresti. Ja mislim da je razlog brzina života, nema stabilne slike budućnosti na koju se mlad čovjek može ugledati. Sada, pod uticajem društvenih mreža, vlada neki privid da je sve moguće, da smo za svoju sreću odgovorni sami, a ako smo se izgubili na putu sami smo krivi što nismo guglali ili nemamo novi model telefona, dakle sami smo krivi ako nismo srećni. Postoji taj jedan imperativ sreće u današnjem savremenom društvu u tom ubrzanom tempu koji nije realan. Mislim da je jako važno progovoriti o tome da su tuga, bijes i nesigurnost sastavni dio odrastanja i života odraslih. Mislim da se o tome ne govori dovoljno”, izjavila je Manojlović.

U predstavi su igrali Andreja Jandrić (Marta) i Matija Čigir (Svetioničar).

Marta su svi koji se nađu na prekretnici između djeteta i odrastanja, kazala je Jandrić.

“Taj period koji nekom može trajati kraće, nekom duže, gdje se borimo sami sa sobom, period u kome se pitamo kada ostaviti svoje dječačke igre, kako ih ostaviti, koliko ih uzeti sa sobom, kad treba krenuti u odrasli život.”

Svetioničar predstavlja glas razuma, kazao je Čigir.

“On je dobar prijatelj koji te vodi na promišljanje, navodi te da razmisliš šta je za tebe pravi put. Taj glas razuma je, takođe, u nedoumicama jer kada savjetuješ drugu osobu teško je biti sto posto siguran šta je najbolje za nju. Sama ta nedoumica je put od dva pravca te je opet bitno razmisliti o oba pravca.”

Ambijent je doprinio mnogo ovoj predstavi, saglasni su glumci, a kako su naglasili, scena između crkava je podigla predstavu na viši nivo.

Inovativnost rediteljskog postupka se ogleda u izuzetno sinhronizovanoj igri glumaca na sceni u odnosu na video projekcije koje potpisuje Miro Manojlović, a glumci koji su u njima tumačili personifikovane strahove su: Jerko Marčić, Sreten Mokrović, Adrian Pezdirc, Alma Prica, Anđela Ramljak, Damir Šaban i dječak Petar Vrbanić Đula.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


17 − 5 =

*