JU Narodna biblioteka Budve – Održan okrugli sto “Rječnik medija i kreativni čin”

 

 

U organizaciji Narodne biblioteke Budve, u petak, 18. avgusta 2017. godine, održan je okrugli sto na temu “Rječnik medija i kreativni čin”, a na kojem su učestvovale: lingvistkinja Slavica Perović, profesorica književnosti i medijske pismenosti Božena Jelušić, predstavnica nezavisnog medija Milka Tadić Mijović, novinarka Srpske RTV Ljubica Gojković i magistrica kreativnog pisanja Olja Knežević. 

Svakodnevno smo dio medijske kulture koja je oblik komercijalne kulture i namijenjena je širokom auditoriju pa samim tim daje pečat savremenom životu. S obzirom na to da smo izloženi uticaju medija, morali bismo naučiti tumačiti i kritikovati poruke medija. Kako u savremenom medijskom rječniku korespondiraju informacija i pismenost, informacija i senzacionalizam, gdje je granica između  informativnosti i tzv. žute štampe; nepreciznost naslovnih sintagmi i greške u naslovima, problematika inicijala, profesionalni i etički standardi u novinarskoj profesiji, koliko je svaka informacija kreativni čin i koliko je pismena….bile su neke od podtema okruglog stola Rječnik medija i kreativni čin.

Iako organizator nije imao tendenciju da svi učesnici budu žene, ipak je to pitanje lebdjelo u zraku, a kao uporište i mogući odgovor bismo mogli pronaći i u sintagmi maternji jezik kojom se ukazuje na činjenicu da se jezik najčešće i najprije uči od majke, u vrtićima od vaspitačica, u školama su još dominantne učiteljice, a priče pred spavanje obično čitaju majke i bake, dakle – žena.

 

Profesorica književnosti i medijske pismenosti Božena Jelušić je u svom izlaganju istakla da kroz predmet koji predaje nastoji u učenicima pobuditi kritičko mišljenje koje bi pokrenule sljedeće premise:  “svaka medijska poruka je konstrukt, a ne empirijska stvarnost, da je konstruisana jezikom posebnog medija, da istu poruku neće svi isto shvatiti, da svaka poruka u sebi sadrži ideologiju/vrijednosti i da iza svake stoji svrha, mahom moć ili novac.” Profesorica Jelušić je kao posebnost istakla položaj žene u “crnogorskom medijskom ogledalu, počevši od kvantiteta zastupljenosti do sadržaja u kojima se one javljaju i komentarima koji ih prate” i kao jedan od primjera navela  napade na novinarke iz nezavisnih medija od strane javnog servisa čiji bi etički standardi trebalo da budu visoko pozicionirani.  Uzimajući primjer gospođe  Vanje Ćalović, profesorica Jelušić ističe da je “ta vrsta satanizacije dodatno srozala sve ljudske, a nekmoli medijske standarde.” Politički usmjerene glasine i netačne informacije kreirale su javno mnjenje i 90-ih.

Na primjere retradicionalizacije i vraćanja emancipatorskog točka unazad, lingvistkinja Slavica Perović ukazala je u diskursu ženskih časopisa. “Da li se sjećate kada je neutralno “rodiću sina” postalo tranzicijom obojeno “rodiću mu sina” – upitala je Perović navodeći da je u  intervjuima puno ovakvih konstrukcija, te da to čitaju djevojke i mlade žene koje”takav diskurs uzimaju kao normu, formulaciju kao prirodnu, a način mišljenja iza toga kao jedino prihvatljiv.”Lingvistkinja Slavica Perović je istakla da se medijskim diskursom “divertuje pažnja sa krucijalnih pitanja na periferna  i kako se u tome koriste tehnike senzacionalističkog, trivijalnog i konzumerističkog (erotika na rubu pornografije) u kreiranju vijesti”. Takođe, kao trend u medijskom diskursu navodi i nedostatak stava samog lista i kritičke analize koje je potisnula impersonalnost. Ona je ukazala i na pogrešno značenje novinskih fraza u kojima otkrivamo namjeravano značenje po principu redukcije smisla, pa za “kulturni genocid” što znači “kulturno ubijanje ljudi”, čitamo ono što bi trebalo da znači, a to je “ubijanje kulture”(kulturcid). ”Ispada često, da su fosilizovana geška, novinarska površnost ili nemar, u ovom smislu snažniji mehanizam od pravopisa i poznavanja stranih jezika”- konstatuje lingvistkinja Perović.

Istinu kao imperativ u medijima uz paradigmu da je sloboda kreativnost istakla je predstavnica nezavisnog medija Milka Tadić Mijović. “Zavladala je kreativnost destrukcije – lažne vijesti, tabloidi i jezik nasilja kojim se vladajući krugovi obračunavaju sa neistomišljenicima. Od ratova devedestih na Balkanu osjetili smo dobro  razorne posljedice te kreativnosti, tog izmišljanja stvarnosti i kakve su posljedice  kada se kreiraju vijesti u mračnim štabovima vlasti. Sjetićete se kako su ratovali za mir u Pobjedi i kao su reporteri javnog servisa izvještavali iz Cavtata, izmišljajući neprijatelje, hiljade nepostojećeih nauružanih vojnika na našim granicama, podižući naciju na noge i uvodeći je u jedan krvavi rat” – kazala je Milka Tadić Mijović. Ona je naglasila  da se od tada nije mnogo toga promijenilo, sem neprijatelja: “Nekad su to bili  Amerikanci, a danas  su Rusi.  Hrvati, a potom Srbi. Nekad su neprijatelji bile naoružane zenge, a danas su to teroristi iz Srbije i Rusije, koji ubačeni na dan izbora prema pisanjima kontrolsanih medija umalo nijesu izveli državni udar i uveli zemlju u krvoproliće”.

 

Novinarku Srpske RTV  Ljubicu Gojković medijska slika u Crnoj Gori podsjeća na ring u kome prevagne tabor novinara “koji su svoje medije u potpunosti pretvorili u uslužni servis vlasti”. Aktuelnom proizvodnjom afera stvara se atmosfera linča pojedinca i neistomišljenika vlasti, dok se “umjesto kulture piše o zabavi i estradi, umjesto erotike forsira se pornografija a crna hronika je najčitanija u našim medijima”- primjećuje Ljubica Gojković ističući da se  stavljanjem tragedija u prvi plan naslovnica stvaraju čitaoci “zavisni od strahota”. Da bi podigli tiraže Ili gledanost, “mediji podilaze najnižim porivima publike”. Tako se stvara društvo apatičnih pojedinaca koji ne mogu i ne žele mijenjati sistem poručuje novinarka Srpske RTV uz opasku i poruku da novinarska struka mora zaštiti svoj integritet.

Magistrica kreativnog pisanja Olja Knežević smatra da rječnik, jezik i ton medija “korespondiraju sa slikom bacanja koske. Što prije baciti kosku, što jače hitnuti”. Sve je brzo, eksplozivno i kratkog daha, te u brzini saopštavanja senzacionalističkih vijesti novine gube bitku u utrci sa društvenim mrežama. “Rječnik medija, u svom nižem obliku, ali u obliku koji ima tendenciju prevladavanja, svodi se na: instant gratifikaciju; stavljanje na stranu nečega; propagandu”- zapažanja su Olje Knežević za koju je književnost kreativni čin te kao takva “ne bi trebalo da gubi bitku s brzim medijima, barem što se tiče jezika, rječnika”, a ipak je gubi pred prioritetima koje nameće tempo života.

 

Na koncu, jedinstvenog su stava sve učesnice po pitanju kako se u aktuelnom ambijentu  mogu prevazići detektovani problemi u medijima, a to vide kroz konstantnu edukaciju i razvijanje kritičkog stava prema svakoj kreaciji. Iako  mediji gube svoj edukativni aspekt, po riječima lingvistkinje Slavice Perović, kultura se najčvršće drži. Za profesoricu Boženu Jelušić  naša medijska arena “prečesto ima karakteristike kaljuge u kojoj je blata previse, a etike i medijskog kodeksa premalo”. A u svemu tome, trebalo bi tragati za istinom i  izvještavati, ne u interesu moćnih, već u interesu običnih ljudi, kako ocjenjuje Milka Tadić Mijović.  Stoga, čini se da je ova tema mnoge kako zainteresovala, tako i pokrenula na razmišljanje kako prevazići probleme u koje zapadaju mediji, a i  organizatora obavezala učešćem relevantnih imena da možda na ovu temu u dogledno vrijeme organizuje i naučni skup.

Prilog pripremila:
Stanka Stanojević

 

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


*