U poneđeljak, 01. jula 2013. godine nastavljen je likovni program ovogodišnjeg festivala svečanim otvaranjem izložbe „Španski majstori“, grafika najvećih slikara španske tradicije, Pikasa, Dalija, Miroa, Tapiesa. Izložba je organizovana u saradnji sa Modernom galerijom iz Budve, a biće postavljena do 31. jula.
U organizaciji ove izložbe učestvovala je Galerija lijepih umjetnosti Visconti iz Ljubljane. Vlasnici izloženih eksponata su Lazar Vujić i Živa Škodlar Vujić. Njihov predstavnik se zahvalio svima koji su pomogli da se organizuje izložba i na taj način omogući da veliki broj posjetilaca Budve uživa u izloženim radovima.
Izložbu je otvorio Lazar Rađenović, predsjednik Opštine Budva koji je kazao da organizovanjem ovakvih i sličnih događaja jasno se pokazuje želja da Budva postane kulturni centar na primorju i šire.
U katalogu koji prati izložbu je zapisano:
„Grafika je umnoženi trag, pismo ili slika, crtež, utisnuti lik čija je moć višestrukost. U savremenom umreženom i umnoženom svijetu grafika zadržava svoj cilj: slobodan umjetnički izraz i istraživanje potencijala i estetskih mogućnosti grafičkih tehnika.
Izložba „Španski majstori“ predstavlja grafiku kao medij kojim najznačajniji umjetnici savremenog doba proširuju granice sopstvenog likovnog senzibiliteta. Suve igle Pabla Pikasa naglašavaju eleganciju i izražajnost njegove linije, njenu prostornost i snagu kojom vlada grafičkim listom. Pikasova grafika „Glava djevojke“ nosi masivnost litografskog postupka na onaj način, kako je i sam lik neoklasično „težak“ i voluminozan. Koloritnost i duhovitost grafike „Žena cvijet“ potencira i takvu osobenost litografije.
Na svoj metafizički način, i Dali upotrebljava litografiju u iznenađujućim i nesputanim predstavama „Galine večere“. U grafikama iz ciklusa „Božanstvena komedija“ drvorez je za Dalija najprimereniji rod grafike.
Svoje fantazmagorične oblike, apstraktne a ipak, potekle iz prirode, Huan Miro beleži snagom litografske boje. Miro se sa smiješkom upućuje i u slojevitu igru akvatinte, drvoreza i suve igle završavajući igru kolažiranjem – ugrađivanjem djelića stvarnosti u imaginarnost svojih grafika.
Teorijske osnove svog apstraktnog slikarskog izraza, Antoni Tapies prenosi u grafički jezik akvatinte ili litografije obogaćujući postupak grebanjem, urezivanjem, ekspresivnim aktom tako karakterističnim za tašizam. Četiri umjetnika, predstavnika različitih umetničkih pravaca dvadesetog veka, odabrali su slične rodove grafike, naime duboku i ravnu štampu shodno svojim estetskim stavovima. Čak i tu njihov senzibilitet ima istu frekvenciju iako je sadržaj pojedinačan, jedinstven. Ma kako različiti, ovi umjetnici su povezani atmosferom i mentalitetom tla sa kog su potekli, savremenim likovnim izrazom i grafikom – umnoženim tragom i osjećanjem.“
Živa Škodlar Vujić je zapisala: „Poznata imena, Pikaso, Dali, Miro, Tapies, svaki pojedinačno izuzetno inovativna umjetnička ličnost, otvorili su horizonte umjetnosti XX vijeka i ostvarili nove pravce u likovnom jeziku. Iz tog bogatstva ideja mnogi savremenici traže i nađu stvaralačku pobudu i inspiraciju. Sva četvorica su izuzetno plodni u grafici i ostvarili su izvrsne grafičke opuse,možda upravo zbog tehnike grafičkog jezika, koja umjetnika prisili na disciplinovani i promišljeni umjetnički gest. Posebnu zanimljivost predstavlja karakter pojedinca umjetnika u pročišćenom obliku. Naime, umjetnik na ploči ili litografskom kamenu urezuje svoj lični rukopis, jer je rez na ploči ili potez na litografskom kamenu nepopravljiv i vječan, a ujedno je i zapis božanskog trenutka, najčistijeg stvaralačkog napona. Huan Miro je predstavljen u svim grafičkim tehnikama koje je on rado mijenjao u svojoj igri forme i boje. Litografija, koja je najviše odgovarala njegovom slikarskom izrazu, gravura, akvatinta, drvorez i kolaž, sve je ukomponovao na jednom grafičkom listu. Taj pristup stvaranju-bilježenje esencije svog slikaskog gesta-lako prepoznajemo u opusu Antonija Tapiesa. Za razliku od Miroa, Tapies grafičkom listu rado dodaje utisak treće dimenzije, kao materije, koja silovito izlazi iz površinske predstave grafičkog lista. Utisak je vizuelno sličan njegovim platnima, gdje je boju miješao sa pijeskom. Pikaso i Dali su u svojim grafičkim radovima majstori crteža, čiste i osvajajuće linije, koja je kraljica prostora. Pre svega Pikasovi rani grafički listovi iz 40-tih godina XX vijeka, poetični i pročišćeni, plijene svojom ljepotom, kao i djela pozne faze, kada mu je grafička ploča služila kao neka vrsta dnevnog zapisa… Meditacija starca o vječnoj ljepoti ženskog tijela i erosa. Zbirka tih grafičkih “crteža” čini nam se kao najbolje iz Pikasovog opusa, pa ga kao naš lični izbor predajemo očima publike.“
VIDEO ZAPIS SA OTVARANJA
